U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas (1 Iv 4,10)

   Čovjekovo ogorčenje i njegova mrzovolja može ići tako daleko da ga sve dobro razbjesni, iako duboko u sebi još osjeća koliko se pogrešno vlada i postupa.
   Selma Lagerlöf pripovjeda u jednoj od svojih priča o svecima, o Josipu koji se u noći Isusova rođenja uputio tražiti vatru od pastira. Ali naišao je na nekog mrzovoljnog koji je na njega nahuškao psa. Ali kakva je to bila noć?: životinja ga nije htjela ugristi. Zatim je pastir za neznancem bacio svoje koplje. Ali kakva je to bila noć?: koplje ga nije željelo pogoditi. Naposljetku je Josip na pitanje može li dobiti vatre, dobio ljutit odgovor: "Uzmi si nekoliko komada užarenog ugljena, budeš li ih uopće mogao dotaknuti." Ali kakva je to bila noć?: Josip je nosio žar u svojim rukama.

Pastir se tada uznemirio i slijedio ga. Njegovo se kruto srce smekšalo te je pred novorođenim djetetom prostro skupocjenu janjeću kožu kao dar.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, oduzmi mi moju sljepoću, kako bi mogao shvatiti čudo koje se nekoć dogodilo u Betlehemu.  

K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja (Iz 60,3)

   Dopusti da se Božić dogodi u tvom srcu, da se ljubav 

rodi svaki dan iznova, jer Božić postaje vidljiv u svakoj 

ljubavi među ljudima! Sretan Božić! 

   To zapravo ne pristaje jedno uz drugo: s jedne strane sirotinjske jasle i prezreni onoga doba, često ne baš neporočni pastiri koji su prvi našli dijete, a s druge strane prekrasno božićno drvce okićeno svijećema, lametama, šarenim kuglicama, figuricama anđela, zlatnim orasima itd.
   Oboje je međutim znak za dolazak Sina Čovječeg. Prvo je došao u studen i sirotinjsku slamu ovoga svijeta. Jednom će ponovno doći, ali u moći i krasoti. Slama će mu biti pretvorena u zlato.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, neka me sirotinjske jasle sjete na ljude našega svijeta koji siromaški spavaju na slami. Ne želim nemarno prolaziti  mimo onih koje susrećem po tvojoj želji. Neka mi blistavo božićno drvce bude znak da će jednom sve biti dobro za sve ljude.    

   

Očitova se milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude. (Tit 2,11)

Sretan i blagoslovljen vam Badnjak, Adam i Eva! Neka vam srca radosno dočekaju Krista i mir neka bude s vama i vašim bližnjima.

Na božićnoj se piramidi okreću Marija i Josip, pastiri, anđeli i astrolozi  oko "središta" Djetešca u jaslama. Nekoga može to stalno okretanje - kad gore sve svijeće na piramidi - podsjećati na vrtuljak, ali drugi u tome prepoznaju upozorenje na glavno središte čovjekova života: Isusa Krista. U njemu se očituje Božja ljubav prema nama ljudima, od koje nas ništa ne može odijeliti. (po Wolfgangu Raibleu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, danas su mnogi ljudi izgubili svoje središte i zbog toga sve više klize prema dolje, okrećući se pritom kao u vrtlogu. Daj im da osjete kako su zaštićeni u toj ljubavi, da bi se mogli smiriti. 

  

U noći zvjezdanoj,dok vlado je mir.

S nebeskih je staza,sišao Bog,
Da otkupi duše svijeta svog...
I svemir osjeća,taj radosni vir.
Izraelu novom rodi se spas,
Naš najljepši cvijet,naš najljepši kras...


Pjevajte narodi slavu gospodinu ljubav i utjehu on će vam dat...Slava,slava.... 
Slava,slava...Pjevajte narodi slavu gospodinu ljubav i utjehu on će vam dat... 
(oba glasa istovremeno)

Nebesa snježna su i studen je zrak.
Daj dođi da snivaš na srcu mom,
Da zgrijem te duše plamenom.
Jaslice tvrde su,a vjetar je jak.
Nek srce ti bude najljepši dar,
A duša nek pjeva uz topli žar...

Pastiri odu žurno u Betlehem i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama (Lk 2,16)

     To je bio užas: 4 advent se poklopio s Badnjakom. Sakristanu je predstojao pravi stres: u podne je morao sve preinačiti! Kad se svećenik za božićne propovijedi okrenuo da bi pokazao na dijete u jaslama, njegovo je mjesto bilo prazno. Najvažnije je bilo zaboravljeno!
     U katedrali Le Manse je slikar u jednom prozoru svjesno ostavio jasle praznima, kako bi promatraču rekao: ne postane li tvoje vlastito srce jaslama za ovo dijete, tada je ono uzalud došlo.   

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da budem Kristofor, nosač Krista, kako bi i drugi našli dijete. 

 Sveti Kristofor (onaj koji nosi Krista)

Isus kaže: Posijan u trnje jest onaj koji sluša riječ, ali svjetska tjeskoba briga i varavo bogatstvo zaguše riječ. (Mt 13,22)

Umjetnik Salvador Dali postavio je jednom jasle ne u staju već u golemo uho.

Moramo se "pretvoriti u uho" kad nam "drugi" svijet, "zagrobni" svijet želi govoriti. Inače bi moglo biti da u buci vremena više ne razaberemo božansku riječ koja daruje život. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daruj mi čujno srce koje može primiti "šaptajuću poštu" tvoje poruke. 

Dijete nam se rodilo, sina dobismo. Nadaleko vlast će mu se sterat, i miru neće biti kraja (Iz 9,5;6)

 Najveći Božji dar nama ljudima na Božić je bespomoćno dijete u jaslama.
Nije li dijete uvijek najveći poklon nama ljudima? Poklon na određeno vrijeme - poput strijele koji će roditeljski luk uskoro odapeti u svijet. Razmišljamo li o tome, dirnut će nas to čudo; osjetit ćemo tu mora "Bog imati svoje prste"!

Svako dijete treba mnogo ljubavi; ono je "Božji napad na krutost naših srdaca." (Kurt Martin) Ono ujedno donosi poruku da se Bog još nije prestao radovati nama ljudima. (Tagore)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da se naklonim pred tajnom u svakom djetetu.

  

Marija reče anđelu Gabrijelu: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj. (Lk 1,38)

Magarac uz jasle! Magarac je na istoku bio i jest tegleća životinja siromašnih ljudi. Njega često tuku i gone kako bi poslušno obavljao svoj zadatak; a često ga i do krvi batinaju. Kad njače "iaaa", u tom se otegnutom zovu očituje jauk stvora koji trpi.
Ali ne može li se u tom kriku razabrati Da. Da za služenje onako kao što je marija izgovorila svoje Da više tjeskobnog nego sretnog srca.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, kao što si ti kao kralj "u službi prema dolje", ponizno uzjahao na magarcu u Jeruzalem, tako meni pomozi da drugima više perem noge nego glave. 
     

Ali kad se očitova dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima tada nas - ne zbog pravednih djela koja smo učinili, već po svom milosrđu, spasi kupelju novog rađanja... (Tit 3, 4-5)

"Slučajnosti postoje!", kažemo katkad. Jednu od najneobičnijih opisuje Bert Brecht, a zbila se na Badnjak 1908 godine u nekoj čikaškoj krčmi. 

Kao šaljivi "božićni poklon" za čovjeka kojeg je mučio nesavladiv strah od policije, istrgnuli su njegovi znanci tri stranice s adresama policijskih stanica iz starog telefonskog imenika i brižljivo ih umotali u novinski papir. 
Čovjek je oklijevajući i nesigurnim smiješkom uzeo poklon i nespretno petljao s vrpcom. Pritom mu je pogled pao na novinski list koga je očima tako reći gutao. A tada se s osmijehom uspravio i rekao: "Upravo sam u novinama pročitao da je slučaj u Ohiu odavno riješen i svatko zna da ja nisam s tim imao nikakve veze."
Njegov osmijeh i odobravanje nazočnih stvorili su dobro raspoloženje u okupljenom društvu. Bio je to lijep božićni blagdan za sve. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala, Gospodine, što grbavim crtama tako često pišeš ravno.  

Očitova se milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude (Tit 2,11)

   Oko Božića postoji (još) mnogo narodnih običaja kršćanskog porijekla. No pitam li se zašto se jelka tako kiti, mnogi me gledaju sliježući ramenima. 
Neka je mala djevojčica pronašla u staroj kutiji požutjelu srebrenu zvijezdu. na njezino pitanje majka je odmahnula: 

"Ah božićna zvijezda za dosadan blagdan: cijela je obitelj stajala oko okićenog božićnog drvca, a s televizije su se čule ganutljive pjesme. Zvijezda gore na vrhu jelke trebala je sjetiti na malog Isusa koga su pastiri i kraljevi našli u jaslama!" 
"Ispričaj mi sve kako je to bilo s malim Isusom!" Majka  se nije više mogla tako točno prisjetiti. "Ali bio je to dosadan blagdan i svi su bili sretni kad je prošao." 

Zatim je uzela zvijezdu i bacila je u cijev za smeće ugrađenu u zidu. No dijete je to tužno promatralo, mislilo je na lijep blagdan oko božićnog drvca, sa zapaljenim svijećama i prošaptalo: 
"Eno, još uvijek svjetluca!" (po Marie Luise Kaschnitz)  

Običaji oko Božića još su uvijek dovoljno očaravajući da bi djecu začuđenih očiju vodili u središte dobre vijesti.  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine s izvjesnom se nostalgijom sjećam božićnih blagdana iz vremena moga djetinjstva. Tada sam osjećao kako mora postojati važan povod za toliko mnogo slavlja i radosti. Daj mi hrabrosti da se s površnog spustim u dubinu! 

K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše. (Iv 1,11)

Prikazivanja Kristova života još su uvijek vrlo omiljena u doba Došašća i na Badnjak. Tako moraju dječaci i djevojčice, preodjeveni u gostioničare, odbiti trudnu Mariju i zabrinutog Josipa koji je razočaran odlazio, a tada odjednom odlučno doviknuti: "Ostani, Josipe! Dovedi natrag i Mariju! Dobit ćete našu sobu!"
   Neki posjetitelji crkve smatrali su da su djeca pokvarila igrokaz. Ali nije li to bilo najbožićnije prikazanje što su ga ikad vidjeli? (po Lini Donohue)  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ostavi vrata moga srca širom otvorena za svakoga koji mi se bude obratio u nevolji. 

A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i slava se njegova javlja nad tobom. (Iz 60,2)

   Miris grančica adventskog vijenca budi osjećaje iščekivanja, a svjetlost svijeća rasvjetljava tmurno godišnje doba. Svjesnije nego inače palim prvu svijeću: kažem Da sebi, svom životnom svjetlu, svojim sposobnostima i svojim slabostima. Drugom svijećom kažem Da tebi - onakvom kakav jesi. - Trećom se svijećom radujem našem zajedništvu ovdje. Time bih želio reći da  i svim zajednicama kojima pripadam od kojih mogu očekivati samo onoliko, koliko im spreman dati. - I četvrtoj svijeći kažem Da, jer nam se u Isusu pojavilo svjetlo koje nas sve može pratiti i osvjetljivati nam put kojim idemo.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da se ovih dana, i uza svu svagdašnju žurbu, približim tvome svjetlu.       

Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet. (Iv 1,9)

   Za čitavu obitelj moglo bi biti dragocjeno vrijeme okupiti se predblagdanskih dana oko adventskog vijenca, ugasiti svjetlo svjetiljke i gledati u zapaljene svijeće.

     Prva svijeća govori: "Ja trošim sebe da bih vas uputila na pouzdanje: lijepo je moći se pouzdati u nekog čovjeka. Ali katkad sa strahom zatreperim, jer se pouzdanje i vjera sve više gube."
   
  Druga svijeća šapuće:  "Ja svijetlim za mir. Ako se ljudi i narodi međusobno pohode, to uklanja strah. Ponekad se bojim da će me neki zao propuh ugasiti."

    "Ja gorim za radost", javlja se treća svijeća. "Kolike ljude muči tuga srca, iako imaju više od najnužnijeg! Očistite tu i tamo moj stijenj, kako bih mogla jasno i radosno svijetliti."
     
     Četvrta svijeća jasno plamti: "Ja dajem sebe za ljubav. Bez nje ne bi sad nitko sjedio oko ovog vijenca. Ja gorim za dijete u jaslama koje vam donosi Božje svjetlo."  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želim zapaliti svijeću umjesto da kukam zbog tame.

Nada ne razočarava (Rim 5,5)

   Neki je ribar uvijek iznova bacao mrežu u vodu, a zatim je oprezno i pun nade vukao gore. Ali bila je prazna. Svaki put prazna. Ponekad ju je bacao stotinu puta, i radi toga, jer je znao: više je ne bacati značilo je predati se, odustati. A predati se, to bi značilo prestati živjeti. (po Lindolfu Weingärtneru)

"Nikada i ni pod kojim uvjetima ne smijemo očajavati. Nadati se i djelovati, to je naša dužnost u nesreći. Nepouzdano očajavanje znači izbjegavati dužnost." (Boris Pasternak, "Doktor Živago" )

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da se - nadajući se - uvijek iznova odvažujem, uvijek iznova pokušavam.  

Ti si, o Gospodine, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti (Ps 71,5)

Promjena vrijednosti u našem društvu dovodi mnogo toga u pitanje: vjernost, ljubav prijateljstvo, vjeru... Čini se da se jedino nada nije izgubila: nada da će opet doći bolji dani, da će se svladati neka bolest, da će se partner vratiti ... Nada, to je mala sestra među velikim sestrama vjerom i ljubavi. Ali ona je izdržljiva, ustrajna i nepobjediva.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, budi mi hrid kad valovi udaraju o obalu!  

Isus kaže: Ako pšenično zrno ne padne na zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi velik rod. (Iv 12,24)

   "Vi ste prazan orah!" - Tko me tako grdi, smatra me iznutra šupljim i praznim.
Želim sebi dobru jezgru iz koje se može razviti snažna klica. To se ne događa bez bolnih procesa: moje ljuske koje su i moja zaštita, moraju puknuti da bi omogućile novi, daljnji razvoj - kao što se Abraham sa 75 godina zaputio iz sigurnosti svoga zavičaja u zemlju kanaansku. (Post 12,4);
kao što su Izraelci morali napustiti Egipat, da bi dospjeli do novih obala. (Izl 12,18)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, razbij moju ljusku, moju sebičnost; dirni u moju jezgru, u središte srca, i pošalji me (po Christine Heuser)
  

Njegova se vrata (vrata nebeskog Jeruzalema) nikad neće zatvarati danju. Ništa nečisto nikad neće u nj ući! (Otk 21,25;27)

U bajkama postoje mnoga vrata, na primjer vrata istine, koja kao u priči "Frau Holle", preliju onoga koji uđe zlatom ili "smolom".

U knjizi "Die unendliche Geschichte" ("Beskonačna priča") Michaela Endea govori se o trima čarobnim vratima: kroz

"Vrata velike zagonetke" može proći samo onaj koji ponizno podnese strah od nepojmljivog i nadmoćnog. Tako će izgubiti svaki strah -

"Vrata čarobnog zrcala", pokazuju svakom njegovo pravo duhovno biće. Tko želi proći kroz njih, mora najprije potpuno ući u samoga sebe, kako bi tada mogao ići dalje mirne savjesti, neopterećen poput novorođenog djeteta. -

Treća se vrata zovu "Vrata bez ključa", njihov neuništiv materijal reagira samo na nakane dotičnog čovjeka. Što više želi netko posjedovati, to se ona čvršće zatvaraju. Otvaraju se samo onom tko želi ući bez proračunatih nakana.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da kažem Da svome biću, da krenem na put bez proračunatih nakana i ponizno se približim jaslama tvoga sina. 

      

A Zemlju evo tmina prekriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. (Iz 60,2)

Jednom je Oleg Popov, glasoviti klaun, veoma zorno prikazao kako svjetlo, što ga dajemo dalje, čini okolinu svjetlijom:
Reflektor baca svjetlo na sićušnu površinu unutar cirkuske arene. Oleg dolazi, noseći u ruci mali kovčeg i u svjetlu se s užitkom proteže. Ali svjetlo putuje dalje i klaun trči za njim u svojim prevelikim cipelama i širokom ogrtaču. I to se ponavlja. Naposljetku mu uspijeva kovčežićem uhvatiti svjetlo. I kad ga tada u mračnoj areni istresa iz kovčega, odjednom ispunjava čitav cirkurski prostor gotovo danja svjetlost.

U svjetlu ćemo ostati samo dok budemo slijedili Isusa, kao što je on sam rekao: "Ja sam svjetlo svijeta. Tko me bude slijedio neće ostati u tami."  I jedino ako ne budemo svjetlo uhvatili samo za sebe, već ga budemo davali dalje, učinit ćemo svijet svjetlijim (po Josefu Weissmannu)    

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ja ne mogu biti grad na gori (usp. Mt 5,14-16), ali neka barem moja "kuća" ima prozor s koga pada na ulicu prijazno svjetlo. 

Svijetlite kao zvijezde u svemiru! (Fil 2,15)

"Čovjek dolazi po Ti do Ja."

To je iskusio i čovjek koji je napokon smio donositi kući svjetlost čudotvornog plamena. Vjerovao je da će mu sada biti sreća sklona čitav život. Kad je nekom ozeblom čovjeku trebalo dati vatre za njegovu hrpicu gorivog drveta, učinio je to posve preko volje: svrha mu je bila suviše banalna.

Na njegovu ga je daljnjem putu zadesila strašna oluja i plamen se ugasio. Tada se sav sretan sjetio onoga kome je dao vatre i krenuo natrag njemu. Ali dalek i naporan put preko mora i kopna k svetom mjestu nije više uspio prevaliti.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da katkad budem poput svjetionika koji drugima daruje orijentaciju.  

U to vrijeme ode Isus na goru da moli. Tu provede cijelu noć moleći Boga. (Lk 6,12)

Slomljena je noga ili ruka. Svakome je samo po sebi razumljivo  da se mjesto prijeloma mora staviti u položaj mirovanja, kako bi se stvorilo novo tkivo. Tada može mjesto prijeloma biti otpornije nego prije.
Ali postoje lomovi na duši ili u snagama našega duha jer su opterećenja jednostavno prevelika. I tu je potreban "sadreni zavoj oko duše": mir, tišina šutnja počinak. Pri slomu živaca premalo je reći: "Hajde priberi se!"

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želim sebi uzeti više vremena za samoga sebe i priuštiti si dovoljno sna i odmora.

Glas jednoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji; poravnajte mu staze! Neka se svaka dolina ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne; neka krivudavi putovi postanu pravi, a neravni ravni. (Lk 2,5)

Ruska lutka Babuška nalazi se u mnogim dječijim sobama. Iz nje se može izvaditi do deset lutkica jednakog izgleda, a svaka je sve manja. Nije li ona simbol za mnogoslojnost čovjeka? Ne kriju li se često dvije duše u našim grudima?

Anđeo i đavo; asket i lakoumno smion čovjek; mekušac i silnik; vuk i janje, klaun i depresivac, stidljivac i vulkan, žrtva i ubojica. (po Hermannu Josefu Coenenu)

Što bi se dogodilo kada bi Bog zauzimao najdublje mjesto u srcu?

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, nikoga ne možemo razumjeti do posljednjeg kutka njegove duše: često sam samome sebi zagonetka. Ali ti si veći nego naša savjest. (po 1 Iv 3,20)    

Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboravit neću. (Iz 49,15)

Jedna majka može othraniti sedmero djece, ali sedmero djece nije u stanju prehranjivati svoju majku - kaže narodna poslovica.

I neki je uspješni poslovni čovjek, sin jedinac majke udovice, dugo vrijeme zaboravljao svoju majku. Ali tada ga je jednog dana obuzeo nemir i tako ju je posjetio. Proveli su zajedno radosne sate kad su se prisjećali mnogih stvari.
   Kad je sin navečer želio prenoćiti u hotelu, pokazala mu je majka malu sobicu u svom sirotinjskom stanu, s čisto presvučenim krevetom "Ali nisi uopće znala da ću doći", rekao je začuđeno. A majka je odgovorila: "Svih sam se ovih godina nadala tvome dolasku. Za tebe je uvijek bio pripremljen krevet."

ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala, Bože, za tvoju ljubav prema nama ljudima. I što mnogi stanovi u tvojoj "kući" čekaju na nas. (po Iv 14,2)  

Glas jednoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze! (Mt 3,3)

Bolje zapaliti svijeću nego psovati tamu. 

Neki je pastir doviknuo slavuju: "Zašto više ne pjevaš?" On je odgovorio: "Zar ne čuješ kreketanje žaba? Prođe me želja za pjevanjem!"  "Dakako da čujem", odgovorio je pastir, "ali ja to čujem tako jasno samo zato, jer više ne čujem tvoj glas!" (po Hottholdu Ephraimu Lessingu)

Poneko "kreketanje" iz medija zvuči uistinu gnusno, ali zašto im tada sami, predajući se, prepuštamo bojište?

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, osnaži me, kako bih se mogao zalagati za dobro i lijepo, da tu i tamo zabliješti komadić neba.  

Nek se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek ljiljan procvjeta. (Iz 35,1)

Trešnjine grane, stavljene u vodu na blagdan sv. Barbare (4.12) cvatu oko Božića. Legenda kaže da se na putu u tamnicu zaplela u njezinu haljinu trešnjina grana koju je stavila u vodu. Rascvala se na dan njezina smaknuća. Bijeli cvijetovi - usred zime - znak su nade. U našoj sumnji u same sebe i u svijet i u strahu od onoga što može doći, šalje nam Bog svoga sina; nismo ostavljeni sami.

ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala, dobri Bože! Jer rođeno nam je dijete, darovan nam je sin! Zove se savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. (po Iz 9,5)      

Bog koji je zapovjedio: Neka iz tame zasvijetli svjetlo!, on je zasvijetlio u našim srcima da osvijetli spoznaju slave Božje na licu Kristovu (2 Kor 4,6)

Gledamo u svjetlost adventske svijeće i razmišljamo: svijeća gori nečujno Mnogo dobrog dolazi iz tišine. Ona širi svjetlost: sva je tama velike prostorije nemoćna protiv nje.
   Svijeća se troši dajući svjetlost i toplinu: kao što je dijete u jaslama već poslije rođenja uzelo na sebe muku  - iz ljubavi prema ljudima. U svjetlosti svijeće mogu se orijentirati: dobra vijest tog djeteta može me voditi i usmjeravati.
   Plamen grije: Isusovo me djelo izbavljenja čuva od hladnog očajanja i beznadnosti. (Axel kühner)

ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala, gospodine, ti želiš učiniti svijet svjetlijim - i po nama.    

Isus kaže: Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi sigurno neće ići po tami, nego će imati svijetlo koje vodi u život. (Iv 8,12)

    Ako se sukobe svjetlo i tama, uvijek pobjeđuje svjetlo! Stoga sve mitologije upućuju na sljedeće: tama se kloni svjetla, da ne bi i sama postala svjetlom.
    Svakako je umirujuće znati: sva tama svijeta nije u stanju ugasiti svjetlost jedne svijeće! Ostanem li u "snopu Isusovih svjetlosnih zraka", neću moći zalutati u tami.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ne mogu biti poput svijetlećega grada na brdu. Ali danas bih želio s vremena na vrijeme biti svijetao prozor.  

Isus kaže:Tada će (ljudi) vidjeti Sina Čovječjega gdje dolazi na oblaku s velikom moći i slavom. Kada to počne bivati uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje. (Lk 21,28-28)

"Molim vas pričekajte me ovdje!" , rekao sam slijepcu u vrevi velegradskog kolodvora i uštedio mu put do šaltera i ploče s voznim redom. Kad sam se vračao, morao sam se na trenutak zaustaviti i pogledati njegovo lice. Na njemu se vidjelo strpljivo, mirno čekanje, bez ikakve sumnje da ću se vratiti. Tada sam shvatio: tako bi zapravo moralo izgledati lice kršćanina u vrijeme došašća. (po Heinzu Schäferu)    

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, vjerujem u to da ćeš opet doći i da će jednom sve biti dobro. 

Ljubav sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi (1 Kor 13,7)

   Neki se stari čovjek sa sinom latio posla da budakom sruši vrh visokog brda koji je zaustavljao svjetlost sunčanih zraka. Susjedi su podrugljivo tresli glavom zbog tolike ludosti. Ali čovjek se mudro smiješio: "Kad budem umro, moji će sinovi nastaviti. Brdo je doduše veliko, ali ne raste dalje. A naše snage mogu rasti. Bolje nešto učiniti, nego jadikovati što prerijetko vidimo sunce." 
   Nebo je bilo uviđavno: dok je starac nepokolebivo dalje kopao, Bog je poslao na zemlju - tako kaže legenda, svoga glasnika koji je brdo odnio na svojim leđima.

Ima ljudi koji su učinili izvanredne stvari. U njima je živjela nepokolebiva nada koja ih je tjerala naprijed. A nada da bog prati njihova djela dala im je potrebna krila da uklone zidove, svladaju sve bezdane i tmine i dospiju u krasotu.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, često sam tako malodušan. daruj mi nepobjedivo pouzdanje koje pomiče brda, kad se treba pripomoći pobjedi dobra i istine. 

JOSH GROBAN - ZA SVE KOJI SU POSRNULI (You raise me up).flv

Nadom se veselite! (Rim 12,12)

Čak i liječnik koji je mnogo puta postavio dijagnozu "bolesti u posljednjem stadiju", ne napušta nadu u izlječenje ako njega samoga snađe neizlječiva teška bolest. Ali nada ipak poznaje kolebanja poput toplomjera:

ispod ništice se najavljuju mraz i snijeg. To znači prenijeto na raspoloženje  čovjeka: on je očajan, ogorčen; pomišlja na to da sebi oduzme život.

Previsoka nam temperatura tjera znoj na čelo: to može značiti oholost, umišljenost koja može toliko rasti da netko misli kako mu Bog i ljudi više nisu potrebni. U Božjim očima: protivni vjetar!

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daruj mome toplomjeru nade "zlatnu sredinu": uzdam se u tebe, u svoju vlastitu snagu i - zahvaljujem za pripomoć drugih.  

Oslonjeni smo na nadu u slavu Božju (po Rim 5,2)

Neki je protestantski misionar dugo pokušavao prevesti riječ "nada" na jezik Papue u Južnome moru. Na dan pokopa njegova novorođenog djeteta obratio mu se neki papuanski dječak: "Uopće ne vidim da plačeš." Misionar je odgovorio: "Znam da ću svoje dijete ponovno vidjeti; ono je kod Boga!"  "Ah da", rekao je dječak, "čuo sam o tome: vi kršćani gledate preko obzorja."  Upravo je to bio prijevod za riječ "nada"!: gledati preko obzorja! (po Heinzu Perneu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, osnaži krila moje duše, jer smijem gledati preko obzorja ovoga svijeta

Ovo je poruka koju smo čuli od početka: Ljubimo jedan drugoga! (1 Iv 3,11)

Natpis na nadgrobnoj ploči poznatog pisca Juliena Greena (+1998) u St. Egidu u Klagenfurtu glasi (jednim djelom): I kad bih bio posve sam na svijetu: Bog bi poslao dolje svoga sina jedinca da me izbavi. / Ali tko bi ga, pitat ćeš, prikovao na križ? Ne traži dulje: To bih ja sam učinio. /
A učenik koji ga voli?: to je ono najbolnije u toj priči i ujedno najveća tajna! Ti to doista dobro znaš: i toga ćeš učenika naći u meni. (Julian Green) 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da talent što si mi ga povjerio i obje duše u svojim grudima upotrebljavam tako da ti se svide.

Isus kaže: Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš (Lk 6,36)

   Nepomirljivosti su ono što nam otežava rastanak u posljednjim trenucima života.
"Možete li mrziti?", pitao je ispovjednik teško bolesnu ženu u njezinim posljednjim svjesnim trenucima. "Ne", odgovorila je ona. "To je dovoljno", rekao je ispovjednik. (po Josefu Dirnbecku)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da jednom odem izmiren s ovoga svijeta, jer i ja ovisim o tvome milosrđu.   

Strpite se, braćo do dolaska Gospodnjega! Poljodjelac iščekuje skupocjen rod iz zemlje, strpljivo čekajući na nj. (Jak 5,7)

   Gotovo smo svi mi po uvjerenju svojih roditelja počeli kao "čudo od djeteta", ali smo tada s rastućom dobi morali spoznati svoju ograničenost. 

   To je kao s neobično nadarenim dječakom koji je već u najmlađoj dobi izazivao u ljudi čuđenje. O njemu se pročulo u svijetu i on ga je želio više upoznati. Ali već je na prvom raspuću morao izabrati između triju mogućnosti, tako da se njegov svijet već smanjio; jer dolinu desno i lijevo nije mogao izvidjeti. I tako se tragedija nastavljala: njegovih je mudrosti bilo sve manje. Naposljetku ga je još jedva tko dolazio slušati, jer je morao izostavljati tisuću iskustava. Ali išao je dalje - sve do nekog vrha: tada je odjednom ugledao pod sobom sve one propuštene doline i osjetio da je unatoč osiromašenju svoje mudrosti ipak čitav život išao uzbrdo. (po Hansu Künstleru)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, blagoslovi me na mome putu koji me stubu po stubu vodi dalje sve do križa što stoji na najvišem vrhu života. 

Ne malaksavamo. Naprotiv, ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan. (2 Kor 4,16)

Mi smo ljudi dio prirode i živimo u ritmu oseke i plime. Ni naša duša nije uvijek jednako raspoložena, katkad je nasmrt tužna, a ponekad radosno kliče do neba; loša vremena, dobra vremena. Čitavo je naše nastojanje usmjereno na to da zbacimo ono negativno, a tugu i bol držimo daleko od sebe.

Gandhi i neki misionar razgledavali su neki misionarski grad. Gandhi se pred raspelom u crkvi poklonio i tako ostao dulje vrijeme. A tada je prišapnuo misionaru: "Strpljivo je trpljenje ono što će izbaviti naš rastrgani svijet. Vaš križ, gospodine pateru, pripovjeda veliku istinu za čitav svijet."

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, znam da mi možeš nametnuti preteški jaram. Molim: te daj da poslije nekih mojih "noći" slijedi blistavo lijepo jutro. 

Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe. On koji sjedi na prijestolju reče: Evo, sve činim novo. (Otk 21,4-5)

Ništa ne koristi gurati glavu u pijesak pred činjenicom da i ja moram umrijeti. Ljudski je bojati se umiranja, već se tijelo bori protiv toga. Ali bojim li se i ja smrti?

Neki je biskup naložio umjetniku da načini sliku smrti. On je prikazao smrt kao kostur s kosom u ruci. Ali biskup nije bio s tim sporazuman: "Naslikaj je kao anđela sa zlatnim ključem u ruci", zamolio je on. Takvu predodžbu može imati samo onaj koji u smrti ne vidi potpuni svršetak, već vrata koja poslije bolnog procesa umiranja otvaraju put u pravi život.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, obećao si nam život u izobilju u tvom kraljevstvu. Drži već sada nad nama svoje zaštitničke ruke.     

Isus kaže: Ni Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi (Mt 20,8)

Mnogima ne izlaze iz misli riječi Martina Luthera: "I kad bih sutra morao umrijeti, danas bih još posadio drvce jabuke." Nije samo vedra mirnoća s obzirom na smrt ono što ostavlja na nas dojam, već i razmišljanje: Onako kako smo zatekli stabla koja nismo posadili, ali s kojih smo ipak smjeli jesti, tako su budući naraštaji ovisni o onom što ću mu ja ostaviti na putu, brinući se unaprijed za njihovo dobro. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želio bih posaditi stablo kao znak za to da vjerujem u dobru budućnost ljudi koji će doći poslije mene.     

Od onoga što imaš i prema tome koliko imaš dijeli milostinju: Imaš li malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju. Jer dobar polog spremaš sebi za dan potrebe. (Tob 4,8-9)

Ne bili moglo biti da na nebu možemo "kupovati" samo "novcem" što smo ga na zemlji ispoklanjali?

Tako ruska priča pripovjeda kako je neki bogataš i na samrti mislio samo na ono što ga je čitav život opsjedalo. Stoga je naredio da mu se u lijes stavi velika kesa s novcem. 
   Na onom je svijetu ugledao dugačak stol s najukusnijim jelima. kako je osjećao golemu glad, odabrao je pun pladanj i želio platiti zlatnicima. Ali anđeo nije primio novac, žaleći je tresao glavom i rekao: "Malo si naučio!" "Što to treba značiti", gunđao je starac, "zar moj novac nije dovoljno dobar?" "Tu primamo samo novac koji je za života bio darovan drugima!"  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, znam da ti ne stavljaš "mjernu traku" oko bankovnog računa, već oko srca. Podsjeti me na to budem li reagirao uskogrudno.    

Suzu će sa svakog lica Gospod otrti (Iz 25,8)

Neka kineska legenda pripovjeda o ženi čiji je sin umro i ona je radi toga tražeći pomoć, posjetila magičara. Pitala ga je: "Postoji li neka čarolija kojom bi se moj sin mogao vratiti u život?"  Magičar joj je odgovorio: "Da, postoji. Donesi mi gorušičino sjeme iz kuće gdje se nikad nije upoznala bol!"  Žena je počela tražiti gorušičino sjeme. Ali na svakim je vratima čula za nesreću koja je snašla ukućane. Svugdje se zadržala i tješila ljude što je bolje znala. Zatim je krenula dalje i kucala na vrata koliba i palača. Naposljetku se zaokupila isključivo bolima drugih ljudi i tako zaboravila tražiti gorušičino sjeme.  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ako me snađe nevolja, pomozi mi da me u vrijeme tuge ne proždre bol. Već mi sada otvori srce i oči za patnju drugih ljudi.

Bog će otrti svaku suzu i s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni junaka, ni boli, jer stari svijet prođe (Otk 21,4)

Ima ljudi koji bez straha gledaju smrti u oči, čak idu radosna srca ususret "sestri smrti".

Tako je jednom rekao neki mladi redovnik koji se neočekivano našao na samrti, a čijoj su se vedrini svi drugi čudili: "Voljeti Boga znači radosno krenuti na put k njemu."  Ali još je veće čuđenje izazvao redovnik koji je triput prije svoje smrti otvorio oči i nasmiješio se uplakaniom ljudima oko sebe! Oni su tada željeli znati: "Oče zašto se smiješiš, dok mi plačemo?" On je odgovorio: "Prvi put sam se nasmiješio zato što se svi vi bojite smrti. Drugi put zato što niste za nju spremni. I naposljetku, zato što se smijem odmarati od svoga rada i svojih muka." (po Gerdu- Heinzu Mohru)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da u smrtnom času osjetim da si mi blizu, tako da mogu u dubokom miru ostaviti zemaljski život.

Isus kaže: Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete; i bit će vam. (Iv 15,7)

Koliko smo već tableta i pilula progutali u svom životu? Sigurno ih je bilo mnogo i često su nas oslobodile boli i izliječile od bolesti.
Hostija u crkvi ima isto tako "oblik tablete". Rani su je kršćani nazivali "lijekom besmrtnosti" - lijekom neograničenog djelovanja, ako je ne uzmemo u sebe bez razmišljanja, već se otvorimo i molimo: "Izliječi nas, Gospodine!" (po Gerhadu Daneu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, znam da mi želiš najbolje.

Bogatašima ovoga svijeta prenesi da ne budu bahati, da ne polažu nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga. (1 Tim 6,17)

John Davison Rockfeller (+1937 g.) je s 43 godine upravljao sa najvećim poslovnim poduzećem na Zemlji; s 53 godine bio je prvi dolarski milijarder. Ali iako je tjedno zarađivao milijun dolara, bio je osamljen, omražen, sapet i nasmrt je obolio.
U dugim besanim noćima došao je do nekih bitnih spoznaja. Odlučio je svoj imetak uložiti protiv nevolja u svijetu. I utemeljio je glasovite Rockefellerove  zaklade: njegov je novac na sveučilištima i u bolnicama pomogao da se otkrije penicilin, te u borbi protiv malarije, tuberkuloze i difterije, pa i siromaštva i neukosti. Ta su djela pridonijela pri ozdravljenju njegova duha i srca. Opet je mogao spavati i radovati se. Doživio je 98. godina!

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, uza sve osobno častoljublje želim sačuvati široko srce. Jer ako sam dobar prema drugima, tada sam ponajprije dobar samome sebi. (po Benjaminu Franklinu)        

Isus je zagrlio i blagoslivljao djecu, stavljajući na njih ruke (po Mk 19,16)

Djeca nisu naše vlasništvo. Ona su nam zapravo povjerena po Bogu na nekoliko godina, da bi smo ih tada s njihovim talentima otpustili u njihov vlastiti život. Kad svećenik pri krštenju polaže ruku na glavu dojenčeta, da bi ga blagoslovio poput Isusa, tada nam time želi isto tako reći: ovo je dijete koje pripada Bogu i ostaje njegovo vlasništvo.

Nekom su židovskom rabinu za vrijeme njegove odsutnosti umrla obojicu sinova. Kad je došao kući i propitivao se o njima, rekla je žena: "Oni su na putu!" On je poslije jela pitao: "Na putu kamo?" Žena je tada tajanstveno odgovorila: "Prije nekog smo vremena dobili nešto na čuvanje. Sada je vlasnik došao po to. Je li bilo ispravno da mu vratim povjereno?" Rabin je odgovorio potvrdno. Ona ga je zatim odvela u gornju odaju i pokazala mu mrtve sinove. On je zaplakao i shvatio.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da ni u najvećoj tuzi ne zaboravim kome najzad sve pripada.

  

Pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri. I ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite duhom (Ef 5,15;18)

Kako da se vladam ako znam da ću za deset ili trideset godina biti mrtav, ali ne mogu vjerovati u to da na mene čeka neki drugi život? Eugen Drewermann  piše u vezi s tim: "Tada moram pokušati zaboraviti na smrt i uživati u danima što mi predstoje... Ići ću lijepo jesti i piti, ležati na suncu, a prije svega izbjegavati samoću... i bježati u društvo; ako to ne pomogne, pripomoći ću si drogama, alkoholom i zaglušnom galamom ili pjevanjem mnoštva... Ne, tko u pustinji skapava od žeđi, žeđ je dokaz da mora postojati voda!" 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da vjerujem u uskrsnuće i ponovno viđenje s voljenim osobama - kao pouzdanje u žednim razdobljima života.

Kao što se u vatri kuša zlato, tako i odabranici u peći poniženja. Vjeruj u Gospoda i on će ti pomoći. (Sir 2,5-6)

Katkad trebamo "drugi pogled", da bi smo naslutili što dolazi:

Oko zrna pijeska već sjaj bisera,
u leptirovoj gusjenici već prekrasnog leptira,
plod u tek propupalom cvijetu,
U umornom naboranom licu starca temelj na kome stoji sadašnji naraštaj,
U smrću obilježenom tijelu bolesnika klicu uskrsnuća.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daruj mi pogled za ono bitno.   

Vaše bogatstvo istrunu, a vaše haljine izgrizoše moljci. Vaše zlato i srebro uhvati rđa. njihova će rđa biti svjedočanstvo protiv vas. (Jak 5,2-3)

Najkasnije svojom smrću ostajemo bez ugleda, bogatstva i titule.

Posljednja austrijska carica, Zita, umrla je 1989. god. u dobi od 97 godina. Kad je raskošna pogrebna povorka stigla do carske grobnice Habsburgovaca u Beču, pokucao je vođa svečanog obreda na vrata i izgovorio 54 titula pokojnice: carica, kraljica, nadvojvotkinja , velika kneginja, princeza od Portugala itd. Tek kada je bilo rečeno: "Zita, smrtni, grešni čovjek želi uči", otvorila su se istodobno oba krila visokih vrata. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ti nas poznaješ bolje nego što mi poznajemo sami sebe. Budi milostiv prema nama.    

Isus kaže: Tko na grijeh navede jednoga od ovih malenih što u me vjeruju, bolje bi mu bilo da mu objese o vrat mlinski kamen što ga okreće magare i da ga utope u dnu mora. (Mt 18,6)

Khalil Gibran (+ 1931. god.) priznaje: "Ne želim imati ništa s mudrošću koja ne poznaje suze, s filozofijm koja ne zna za smijeh, ni veličinom koja se ne klanja pred djecom!"

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da pokušam ne prepoznavati ljude po njihovim licima, već po njihovim srcima.  

tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. (1 Iv 4,20)

Postoje i crkveni fundamentalisti. tako je neki "stopedesetpostotni" demonstrativno napustio prostoriju kad je ušao glasoviti filozof koji je javno priznao da ne vjeruje u Boga. Njih su se dvojica srela nekom drugom prilikom. Filozof je uhvatio kršćanina za rukav i rekao: "mi bi smo se dvojica ipak trebali naviknuti jedan na drugoga, jer ćemo se još dugo sretati na mjestu suđenja: ja ću biti osuđen zbog nedostatka vjere, a vi zbog nedostatka ljubavi." (po Heinrichu Höpkenu) 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ti činiš da tvoje sunce izlazi nad zlima i dobrima (po Mt 5,45): po tebi se želim orijentirati.     

Iskušao ih je kao zlato u taljiku (Mudr 3,6)

S rastućom dobi često raste naša sposobnost da lakše nosimo teret neke boli.
Veliki slikar Renoir (+ 1919.g.), bio je oko 1900. god. na vrhuncu svog umjetničkog puta, kad su ga snašle velike reumatske tegobe. Naposljetku je završio u invalidskim kolicima, što ga nije međutim priječilo u daljnjem stvaranju: kosti su mu odavno bile isušene, koža požutjela, prsti čvorasti, ali on je - s pomoću čekrka poput stolice, učvršćenog na visinu slikarskog stalka - dalje klizio kistom po platnu. Tako su nastala djela njegove zrelosti. (po A. L. Ballingu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želim u ljubavi sijati i dočekati žetvu.         

Služite jedan drugoga - svaki milošću kakvu je primio - kao dobri upravitelji mnogovrsne Božje milosti (1 Pt 4,10)

Tko ne bi ponekad želio biti velik u svijetu ili osvijetliti svoju okolinu? Ali traži li se uvijek tako jako, čak zasljepljujuće svjetlo?

Neka je mala svjetiljka bila očajna, jer je smatrala da daje slabašnu, tmurnu svjetlost. Toliko je željela jednom moći širiti jasnu, bijelu svjetlost poput neonske cijevi  ili reflektora! Bog je uslišio njezinu želju i učinio njezinu svjetlost jačom i jasnijom. Sad je mogla osvijetliti svaki kutak i ponosno čekala priznanje ljudi. Umjesto toga je neko malo dijete zaplakalo, jeg ga je njezina svijetlost zaslijepila; a neki je bolesnik molio: "Sestro, ugasite, molim vas, to jako svjetlo bole me oči od njega!"
Tada je svjetiljka počela razmišljati o tome ne osjećaju li se ljudi sigurnije, smirenije i ugodnije uz manje, prijateljsko svjetlo nego pod svjetlom reflektora.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, od srca ti zahvaljujem na sposobnostima koje si mi darovao; bez obzira smijem li ulicu osvijetliti daleko ili manje daleko.              

Koji god su imali bolesnike što su patili od raznih bolesti, dovodili su ih k njemu (Isusu) On bio na svakoga od njih stavljao ruke, te ga izliječio. (Lk 4,40)

Često smo nemoćni pred mukama nekog čovjeka. Ali možemo mu darovati svoju blizinu.

Neka je djevojčica zarazom putem krvi oboljela od SIDE i već veoma oslabjela primila jednog dana posjet školskog prijatelja s kojim se uvijek "super" razumjela. On je bio iznenađen kad je, protivno svojim očekivanjima, vidio da izgleda  tako poletno radosna. Nasmrt bolesna djevojčica odgovorila je: "To je zato, jer si ti tu!" (po Peteru Boekholtu) 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ponekad je ljudska blizina jedini lijek koji se još može nekome dati.  

Pohlepa za novcem je izvor svih zala. (1 Tim 6,10)

 "Sve je ispraznost" kaže propovjednik (Kohelet) u Starom zavjetu, a Isus nas isto tako upozorava : "Pazite! Čuvajte se svake pohlepe, jer ni onomu koji je u izobilju nije život osiguran njegovim imanjem!" (Lk 12, 15)

Lav Tolstoj (1828. - 1910. god.), ruski pisac koji je znao životne mudrosti tako dojmljivo pretočiti u riječi, priča o siromašnom seljaku kome je neki veleposjednik u trenucima dobrog raspoloženja dopustio da sebi zasluži toliko zemlje kao svoje vlasništvo koliko je može obići od izlaska do zalaska sunca. Seljak je najprije krenuo mirnog, vedrog raspoloženja, zatim su njegovi koraci postojali bržima, naposljetku je tako hitao da se njegovo disanje pretvorilo u dahtanje, na čelu mu se pojavio ledeni znoj izazvan strahom hoće li još uspjeti dobiti ovo jezero i onaj komad šume. Kad je napokon s posljednjom zrakom nadolazećeg sunca stigao na polaznu točku i sada mu je pripadao golem komad zemlje, srušio se od iscrpljenosti i umro.
Pisac tužno dodaje: "Ostaje mu onaj mali komadić zemlje gdje će biti pokopan; sad mu više ne treba ništa od toga!"

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, nauči me da se mogu odricati materijalnih dobara, jer gdje su moji voljeni, tamo je i moje srce.       

Pavao kaže: Ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti naša vjera. Ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi (1 Kor 15,17;19)

Doživljaji ljudi koji su bili klinički mrtvi nisu pogled u zagrobni svijet, ali su ipak iskustva koja se u mnogo točaka slažu s kršćanskom tradicijom: oni se u Božjem svjetlu prestrašeno susreću sa svojim pravim licem koje je odbacilo sve krinke i uloge gledaju još jednom čitav svoj život, mogu se izmiriti sa samim sobom, a tako i s Bogom. Ti ljudi koji su nekoć doživjeli kliničku smrt govore o nadasve prijateljskoj sili čije se osude ne trebamo bojati. Po vjeri Katoličke crkve ostaje čovjeku i sloboda da se prema Bogu zatvori. Samo izabrana udaljenost od Boga ima svoje ime: pakao. "Vrata pakla" imaju kvaku iznutra.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, uzdam se u tvoje milosrđe; ono neće dopustiti da se odijelim od tebe.       

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? (Ps 27,1)

Bila jednom mala, vesela barica koja se nije bojala ničega osim sunca. Ona je odražavala čitavu širinu neba i slušala kad sam joj pripovijedao o moru zavičaju, zavičaju i sigurnosti svih "bara" svijeta.

Kad sam nekoliko dana kasnije opet prolazio mimo ovog mjesta, pročitao sam njezinu obavijest u zraku zagrijanom sunčanom toplinom: "Ti si probudio moju čežnju: pustila sam da me zagrli sunce i plesala sve gore do staza divljih gusaka koje mi pokazuju put ka moru." (po Peteru Hortonu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ja neću umrijeti, ponirati kao potok u pustinju. Poput kapi vode spojit ću se s morem (Martin Gutl)

Dok je još bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga (Lk 15,20)

Neki je svećenik pri posjetu bolesniku uvijek iznova primjećivao praznu stolicu s druge strane kreveta i naposljetku pitao o tome. Bolesnik je odgovorio: "Budući da mi je bilo teško moliti, savjetovao mi je prijatelj da onamo stavim stolicu i zamislim da na njoj sjedi Isus i da se upustim u razgovor s njim. Otada mi uspijeva moliti!" 

Poslije nekoliko sam dana primio od njegove kćeri obavijest da je njezin otac umro. I još je dodala: "Ostavila sam ga nekoliko sati samoga, jer je bio relativno dobro. Ali primijetila sam još nešto neobično: njegova glava nije ležala na jastuku, već na stolici pored kreveta." (po Anthonyju de Mellu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, kad mi bude najtjeskobnije pri srcu, istrgni me iz mojih strahova snagom svoga pretrpljenog straha i svojih muka.  

Isus kaže: Nitko nema veće ljubavi od ove, položiti vlastiti život za svoje prijatelje (Iv 15,13)

Odakle onom čovjeku tolika snaga? - Svi su morali biti otpremljeni u koncentracijski logor. Jedan je zatvorenik pobjegao. Radi zastrašivanja su zbog toga morala desetorica u bunker gdje su trebali umrijeti od gladi. Sadistički su izabrani. Neki je otac obitelji kriknuo kad je bio odabran. Tada je dragovoljno istupio franjevac Maximilian Kolbe, da bi umro umjesto njega. Na pitanje: "Zašto to činiš?" odgovorio je: "Ovaj je čovjek mlad i ima obitelj. Ja sam star i živim sam." U bunkeru gladovanja inače se vikalo i zapomagalo. Ovog su puta SS-ovi stražari čuli molitve i pjesme - sve dok i posljednji glas nije umuknuo.
Otac obitelji preživio je koncentracijski logor. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, bojim se da u usporedivoj situaciji ne bih mogao smoći takvu snagu. Smiluj mi se i ne stavljaj me na kušnju. 

                     

Neće više biti noći; i neće trebati ni svjetla od svjetiljke od sunca, jer će nad njima svijetliti Gospodin, Bog, i on će kraljevati u vijeke vjekova (Otk 22,5)

U smrti nećemo naći vagu na kojoj će se vagati naša djela i smatrati se suviše lakima; ni knjigu u kojoj je bilo upisano jesmo li činili dobro ili smo to propustili. Možda će nam više biti žao pred licem Boga koji je ljubav, veoma žao zbog nečega što smo učinili ili propustili u svom zemaljskom životu. No tada se smijemo uzdati u Božje milosrđe.

Katolička Crkva vjeruje da naše molitve pomažu pokojniku, kako bi mu lakše uspio skok u Božje ruke. Zagovori nas usko povezuju s umrlim koji me sada može pratiti kao anđeo čuvar.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, za tebe ne postoje mrtvi, samo živi. "Zajednica svetih" je dobra, snažna, povezujuća duhovna snaga - "odozgo" prema "dolje" i "odozdo" prema "gore". Hvala.     

Pavao piše: Primio sam devet puta po trideset devet udaraca, triput sam bio šiban, jedanput kamenovan, triput brodolom doživio... (2 Kor 11,24-25)

Jednom sam dobio na dar zgodnu kemijsku olovku sa zanimljivom osobinom: kad sam je želio odložiti, funkcionirala je kao mala lutkica s olovnom kuglom umjesto nogu, koja se uvijek uspravlja. Bez obzira na to kamo sam je bacio, nije se dala svladati.

Kad bi barem ja imao tu osobinu da me ništa ne može doista pobijediti. Neki su sveci posjedovali tu osobinu : na primjer Sv. Monika majka velikog Augustina, molila je 30 godina za obraćenje svoga sina Ili župnik od Arsa kome su svakog dana govorili kako je preglup za svećeničko zvanje, no on je ipak u tome uspio i do danas je jedini župnik koji je bio proglašen svetim.
Ali tko zaslužuje da bude svetac? Meni je uzor sam Isus: On je triput na svom križnom putu pao i opet ustao. A "promašenka" Petra učinio je glavarom Crkve!

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, kad mi prijeti da se predam pred nekom teškoćom, daj mi da sretnem ljude koji će me uspraviti.    

Srce često pretkazuje čovjeku pouzdanije nego sedam stražara s vidikovca visokog (Sir 37,14)

"Moja je savjest važnija od tisuću govorkanja ljudi", rekao je već Ciceron (106 - 42 god. pr Kr.). To je instanca koja mora na sudu biti odgovorna "višem zakonu" Boga.

Liječnik doseljenik smio je pomoći djetetu koje je hroptalo tek poslije položenog američkog državnog ispita; stoga je i sam tražio da se pozove američki liječnik. No kako on nije došao, jer već njegov prvi posjet nije plaćen, prekršio je strani liječnik zakon i danima se borio za djetetov život. Kad je dijete opet moglo ustati, bio je uhićen, jer ga je onaj drugi liječnik prijavio.

U sudskoj se dvorani okupilo mnoštvo gnjevnih ljudi koji su šutke promatrali što se dogodilo. "Kriv ili nevin?",pitao je sudac. Prije nego što je optuženi stigao odgovoriti, povikalo je mnoštvo: "Nevin!" I bio je oslobođen krivnje! Sudac je to, smiješeći se, ovako formulirao: "Ogriješili ste se o zakon, kako biste se pokorili višem zakonu." (po Heinzu Liepmannu)

ZAVRŠNA MOLITVA:  Gospodine, daj da se više pokoravam tebi nego ljudima.      

Isus kaže: Ako ti brat sagriješi, pođi te ga ukori nasamo. (Mt 18,15)

Bratski odnosno sestrinski ukor pokazuje se često kao veoma težak i ne baš uspješan. K tome nema nitko pravo javno ocrniti drugog čovjeka i izvrgnuti ga ruglu.

U nekoj su priči pritijesnili svoga biskupa da konačno "raščisti stvari" s redovnikom na brdu koji je k sebi primio jednu ženu. Kad je redovnik vidio kako s biskupom dolaze ljudi, uhvatila ga je panika i brzo je stavio ženu u bure. Biskup je odmah prozreo situaciju, sjeo na bure i dao da ljudi pretresu kolibu. Ženu nisu pronašli. Tada im je rekao da kleknu i mole Boga za oproštenje što su loše govorili o bratu. Ali kad su oni otišli, uzeo je za ruku redovnika i rekao mu: "Brate, pazi na sebe!"

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, presuda treba biti prepuštena tebi. Ja ne želim svoje bližnje udarati istinom u lice kao mokrom krpom, već im je pružiti kao topli ogrtač.      

Bog kaže: Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti. (2 Kor 12,9)

Ona "mračna sjena" u nama zadaje nam muke. Njome se dubinskopsihološki misli sve ono što nas opterećuje, a na što se ne želimo obazirati ili govoriti. Tako je C. G. Jung (+ 1961 god) rekao: Trebamo imati dobre živce da bi smo pogledali vlastitu mračnu sjenu, a da nas ona ne satre. Dokle god se borim protiv  "sjene" u sebi ostajem njezin zarobljenik.  

Tako se neki čovjek osjetio ugroženim od goleme, opasne zmije. On nije toliko dugo našao mir dok se pokušavao boriti protiv nadmoćne zmije ili pobjeći od nje. Sve dok mu neki mudrac nije dao savjet: "Privij se kraj zmije, prilagodi se njezinim zavijucima i tako ćeš biti spašen."
Moje će se snage opet osloboditi tek kad se budem zbližio s onim što potiskujem u sebi  i živio s tim. Možda ću to čak i zavoljeti?

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ne mogu uvijek spriječiti da nada mnom lete ptice jada. Ali pomozi mi spriječiti da one grade gnijezda na mojoj glavi. (iz Kine)  

Radujte se s onima koji se raduju! Plačite s onima koji plaču! (Rim 12,15)

Susret je bio pripremljen brižljivo i s ljubavlju, ali ipak nije bilo dobrog raspoloženja. U čemu je moglo biti krivnja?

Bilo je to kao pri svadbi u nekoj dalekoj zemlji. Kako su mladenci bili veoma siromašni, zamolili su pozvane goste da svaki sa sobom donese bocu rižinog vina i na ulazu ga izlije u veliko bure. Kad su kasnije gosti nazdravili mladom paru i počeli piti, na licima im se odjednom vidjelo zaprepaštenje: svi su imali u čaši samo vodu...

Jesam li ja "gost koji daje" ili "gost koji uzima"? Očekujem li samo od drugih priloge za dobro ozračje? Ili i ja donosim sa sobom na susrete spremnost da pridonesem njihovoj uspješnosti?

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, naša su slavlja tek slab odsjaj golemog nebeskog slavlja koje si nam navijestio. Ja želim kao gost pridonijeti prema svojim snagama njihovoj uspješnosti, kako bi rasla čežnja za slavljem u tvome kraljevstvu. 

Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! (Ps 80,4)

Ja ne moram sve moći! Svatko smije  prihvatiti i priznati svoje "granice"!

Dvojcu je prijatelja, jednog slijepog, a drugog hromog, uhvatila panika kad je izbio šumski požar. Slijepac je trčao baš prema vatri. "Ne, ne onamo!", doviknuo mu je hromi prijatelj. "Kamo onda?", pitao je prestrašeno slijepac. "Morao bih ti pokazati put", odvratio je hromi, "najbolje da me poneseš na plećima, jer ja sam šepav, a tada ću ti pokazati put iz opasnosti!" I tako je uspjelo: slijepac je nosio hromoga, ravnao se po njegovim riječima i obojica su dospjela na sigurno.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da budem spreman prihvatiti pomoć i ponuditi ono što mogu dobro činiti.

Čistim srcem ljubite jedan drugog (1Pt 1,22)

Ljudsko srce leži u grudima pod kutom od 23 1/3 stupnjeva. To je točno jednak kut kakav zauzima Zemljina os. Jesu li tijekom milijuna godina Zemljina razvoja ostale očuvane glavne osobine?

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, u tvom još uvijek lijepom svijetu postoje divne međusobne povezanosti. "Nemirno je naše srce ako ne počiva u tebi." (Sv. Augustin)

Isus reče gluhonijemom: Otvori se! - Otvore mu se uši i razriješi sapeti jezik, te je pravilno govorio. (Mk 7,34-35)

   Moramo više međusobno razgovarati, osobito o stvarima koje nam smetaju. Inače bi nam se moglo dogoditi kao nekom bračnom paru poslije pedeset godina braka:
   slavljenica je uzela gornji dio peciva i rekla: "Uvijek sam njemu davala hrskavi dio, danas želim sebi priuštiti tu poslasticu." A partner je radosno uzeo donji dio peciva i rekao: "Hvala! Preko 50 godina nisam jeo dio peciva koji najviše volim. Uvijek sam mislio kako ga ti trebaš dobiti jer ti toliko ide u tek."

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želim pokušati iskrenije razgovarati, a pritom brižljivo i obazrivo zastupati svoje interese.

Marljivo nastojte činiti dobra djela pred svim ljudima (Rim 12,17)

Dvojca su stručnjaka za propagandu ugledala slijepog prosjaka i vidjela oko njegova vrata obješenu pločicu na kojoj je pisalo "Od rođenja slijep." Ali njegov je šešir ostao prazan. Njih su dvojca okrenula pločicu i uz njegov pristanak napisala: "Proljeće je. Vi vidite, ja ne." tada su prolaznici osjetili samilost prema njemu i šešir se punio. (po Peteru Bacheru)  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da mnogo pozitivnije gledam, pa i govorim. 

Svi su dani bijednikovi zli, a komu je srce sretno, na gozbi je bez prestanka. (Mudr 15,15)

"Misliti pozitivno" znači isto tako iz svakog događaja - pa bio on i veoma bolan - izvuči onu dobru stranu.

Neki se istraživač čudio vedroj mirnoći Indiosa koji je izgledao uvijek dobro raspoložen. Na pitanje kako to da ne izgleda onako tužan i zabrinut kao kao mnogi drugi muškarci. Odgovorio je: "Jednostavno mislim na to da nikada ne moram gladovati, dok postoji toliko mnogo gladnih ljudi; da nikada nisam bio ozbiljno bolestan, dok ima toliko mnogo bolesnih ljudi; da sam uvijek bio slobodan čovjek, dok ima toliko mnogo potlačenih. To me čini radosnim." Istraživač je odvratio: "Ali ima mnogo onih koji su moćniji od tebe, bogatiji, sretniji i pametniji!" Indios se tada nasmiješio: "sve to još mogu postati, ta imam još ciljeva. Upravo je to razlog da budem zahvalan i sretan!" (po Aldabertu L. Ballingu)  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želio bih radosnom mirnoćom zaraziti druge 

Nosite breme jedan drugoga, te će te tako ispuniti zakon Kristov (Gal 6,2)

   Jednom je sedlo samosvjesno pričalo: "Ja nosim jahača!" S vremenom mu je međutim postalo jasno da konj nosi njega i jahača i da ono može nositi jahača samo zato što je i samo nošeno.
   Ova spoznaja može osloboditi i osnažiti: svi smo mi nošeni nosači! (po Rudolfu Stertenbrinku)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, nosi me, kako bih ja mogao nositi druge  

S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio (Ps 139, 5-6)

Jednom je neki mudrac s Orijenta napisao: "Život ima svijetlu i tamnu stranu; jer svijet se sastoji od svjetla i sjena. Dopustiš li da tvoje misli budu zaokupljene zlom postat ćeš i sam ružnim. Traži u svemu samo dobro, kako bi u sebe primio kakvoću ljepota." (Paramahansa Yogananda)

ZAVRŠNA MOLITVA:  Gospodine, budi svjetlo mog života, po kome se mogu orijentirati kad mi prijeti da potonem u tami.  

Nemamo nekoga velikoga svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio. (Heb 4,15)

Milost učini katkad više od prava.

Sluga neke bogate obitelji ukrao je vreću riže iz ambara i žurno je nosio dvorištem. Odjednom se pred njim našla gospodarica kuće. "Oprostite mi u ime neba" mucao je kradljivac. Ali žena koja je prozrela njegovu zlu nakanu rekla mu je da ode, kako ga ne bi vidio gospodar. On je međutim slučajno stajao pri sljedećim vratima, shvatio situaciju i smiješeći se rekao: "Požuri se inače će te otkriti tvoja gospodarica." Tada se kradljivac zbunjen i posramljen okrenuo i odnio vreću natrag u ambar.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, najbolja je politika popuštanja još uvijek osmijeh.     

Isus je rekao: Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. (Mt 12,36)

Španjolska poslovica kaže: "Pij vodu Svetog Vinka!" Iza toga se krije sljedeća zgoda: neki je čovjek došao Svetom Vinku i veoma se žalio na svoju bračnu partnericu . Pitao je kako bi se brak mogao spasiti od propasti? Svetac mu je savjetovao da zagrabi vode iz samostanskog zdenca i uvijek kad prijeti da će partnerica "eksplodirati", uzme jedan gutljaj i pažljivo ga drži u ustima.

Posljedica? "Oluja" je mnogo prije prošla, jer je više nije pojačavalo proturječenje.  Tako može katkad šutnja učiniti čuda.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, znam šutnja nije uvijek zlato i može čak postati laž. Želio bih biti finog osjećaja za to kada se trebam upustiti u razračunavanje, a kada je bolje da stanje ublažim šutnjom.   

Isus kaže: Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima, da vide vaša djela ljubavi (Mt 5,16)

Nekim kršćanima manjka, zbog svih njihovih obveza vikendom, osjećaj za to da je u crkvi važan svaki pojedinac.      

U "crkvi gorućih svjetiljaka", maloj evangelističkoj crkvi u Francuskoj, uvriježen je od 1550. god. običaj da se na subotnje bogoslužje donese sa sobom svoju uljanicu, u crkvi se zapali i stavi na širok naslon klupe. Tako se prostor više ili manje rasvijetli, ovisno o tome koliko ljudi ostane kod kuće. Već 450 godina putuju te svjetiljke iz ruke u ruku: poslije smrti se daju onima koji krštenjem posvjedočuju svoju vjeru. I u javnosti gdje se pomućuje svjetlo kršćanske vjere i vladanja, važna je svaka pojedina "uljanica". (po Axelu Kühneru)    

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, sva tama ovog svijeta nije dovoljna da bi ugasila svjetlost jedne jedine svijeće. 

Dopustite da se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovna kuća (1Pt 2,5)

Poslije Drugog svjetskog rata izvješćuje se iz Krakova o dojmljivom svjedočanstvu o tome za što osposobljava vjera u Krista: za novi dio grada Nowa-Huta nisu komunisti isplanirali nijednu crkvu. Stanovnici su poslije deset godina prosvjeda dobili dopuštenje da je sami sebi sagrade. Tada su odgovorni pozivali širom svijeta: "Ponesite sa sobom ili nam pošaljite nešto šljunka za beton." Stizalo ga je toliko mnogo da je pošta štrajkala. Papa je poslao temeljni kamen, a Sjedinjene Američke Države kamen s mjeseca koji je bio ugrađen u tabernakul... Kada je crkva bila dovršena, tamo je iz nedjelje u nedjelju sudjelovalo na misnoj žrtvi oko 20. 000 ljudi Otada je prošlo mnogo vremena. Danas Poljska više nije komunistička, a vanjska i unutarnja nestašica su zaboravljene. Taj se duh zajedništva mora svjesno njegovati, da ne bi malo pomalo umro.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, zajednica je zbroj složnih pojedinačnih članova. Želio bih pridonijeti tome da zajednice kojima pripadam ostanu žive i učinkovite.       

Ukazaše im se jezici kao od plamena i razdijeliše se... Svi se oni napuniše Duha Svetoga (Dj 2,3;4)

Tko želi - bez obzira iz kojih razloga - napustiti svoju Crkvu, trebao bi temeljito promisliti što će tim korakom izgubiti i može li drugdje naći nešto jednake vrijednosti.

Nije li to kao s onima koji su s mnogo cjepanica raspirili vatru, a zatim zajedno sjedili i grijali se na žaru vatre. Odjednom jedan od njih nije to više želio, uzeo je svoju cjepanicu iz zajedničke vatre, napustio krug i sjeo daleko postrance. Isprva je tinjajuća trijeska još isijavala toplinu, ali se žar uskoro ugasio i čovjek je sve više osjećao hladnoću. (po Lotharu Zenettiju)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želio bih se srcem i rukom pridružiti nekoj aktivnoj kršćanskoj zajednici.      

Gledajte kolikou nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo! (1 Iv 3,1)

Korisna molitva za ljude čiji se život poremetio zbog bližnjega koji se predao nekoj ovisnosti:

Bože, daruj nam mirnoću,

da prihvatimo stvari 

koje ne možemo promijeniti.

daj nam hrabrosti 

da promijenimo stvari

koje možemo promijeniti.

I ispuni nas svojom mudrošću, 

da razlikujemo jedno od drugoga. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da otvorim prozor ako se zatvore vrata. 

Pravom prijatelju nema cijene, niti se može izmjeriti njegova vrijednost (Sir 6,15)

Prema nekoj anketi ima sve više ljudi koji više nemaju pravih prijatelja. Ali ima dovoljno spomena vrijednih rečenica koje govore o vrijednosti prijateljstva:

Nijedna cesta nije preduga ako je uz nas prijatelj.

Neka put k tvom prijatelju ne zaraste trava (K. Björnson)

Hodaj jednu milju da posjetiš nekog bolesnika; dvije milje da uspostaviš mir, a tri da vidiš prijatelja (iz Arabije)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine želio bih "nježne biljčice" svojih prijateljstava njegovati poput razumnog i vještog vrtlara   

Neki putnik Samarijanac dođe blizu njega (napadnutog i ranjenog čovjeka) pa ga vidje, sažali se. Pristupi mu, opra mu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi na svoje kljuse, odvede u gostionicu i preuze za nj brigu. (Lk 10, 33-34)

Već smo često bili cijepljeni, kako nam se ništa ne bi dogodilo. Ali kakvo bi to moralo biti cjepivo koje bi nas oslobodilo ravnodušnosti, kako bi se dogodilo nešto pozitivno?
Vjerojatno pomažu tek suze gladnih; ledeni znoj što ga izaziva strah mučenih; stid obščašćenih.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ne daj da psujem vrijeme, dok milijuni ljudi gledaju u prazne tanjure.    

Tu bijaše neka žena koja je osamnaest godina bila zgrčena i nije se mogla uspraviti. Tada Isus na nju stavi ruke, a ona se odmah uspravi te poče slaviti Boga (Lk 13,11;13)

   Danas se katkad ljudi ocjenjuju po njihovoj probitačnosti za društvo i razmišlja se kako bi se tu mogli smanjiti golemi troškovi. Kako je Isus vjerojatno mislio o tome, pripovjeda sljedeća priča:

   Isus je gurnuo nekog čovjeka u invalidskim kolicima u sredinu i pitao: "Koliko mislite da vrijedi ovaj čovjek?" Ludi su odmah pomislili na opterećenje društva i goleme izdatke, te gledali šutke u pod. Isus ih je redom pogledao, a tada rekao: "Ovaj je čovjek Božji stvor, vrijedan, jedinstven i nezamjenjiv. On je kao Božja slika i prilika isto tako i odraz njegove ljubavi koju iskusi samo onaj koji ga uistinu želi upoznati!"
   Tada su svi polako podigli glave i začuđeno zapazili na licu teškog invalida do tada neprimjećen sjaj (po Bertholdu Lutzu)  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ne želim suditi ni o čijoj vrijednosti - ta i ja bih želio biti bezgranično voljen - i nikada si ne prisvojiti pravo da odlučujem o vrijednosti ili bezvrijednosti nečijeg života.  

 

Ljubavlju služite jedan drugomu! (Gal 5,12)

Često su oni "tihi u zemlji" ti koji omogućavaju skladan suživot; dakle ne uvijek oni koji sviraju "prvu violinu" Jednom su glasovitog dirigenta Leonarda Bernsteina pitali koji se instrument u simfonijskom orkestru najmanje rado svira. On je bez oklijevanja odgovorio: "Druga violina. Svi bi željeli svirati prvu violinu. Ali važna je druga: bez nje ne bi bilo sklada."

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, učini me oruđem svoga mira koji spaja tamo gdje nečemu prijeti da se raspadne.  

Ako netko tvrdi: Ljubim Boga! a mrzi svoga brata, lažac je. (Iv 4,20)

   Bilo je to spektakularno: na televiziji je neki svećenik uzeo nož i prorezao glavicu zelene salate, razdvojio je i rekao: "Vidite što možemo naučiti od glavice salate: ona ima srce u glavi!" 

   U nekim bi brakovima bilo manje suza kad ne bi jedan od partnera argumentirao glavom, a drugi srcem. U Isusa nisu bili glava i srce nikada razdvojeni. U njega nije bilo protivnosti između neba i zemlje, duše i duha. On je zbog tog unutarnjeg sklada bio "najsretniji čovjek koji je ikada postojao". (po Ernestu Sieberu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daruj našem svijetu više srca, ali i više razumnih glasova. A prije svega daj da bude više srca u glavama. (po Ernestu Sieberu)

Više valja zdravlje i snaga nego sve zdravlje svijeta i krepko tijelo od golema posjeda. (Sir 30,15)

Pohlepa za novcem lako razori svaku slogu među ljudima. Iskušajte to i bacite šaku novčića u pješčanik gdje se igraju djeca predškolske dobi: smjesta će utihnuti veseli smijeh i svi će se počupati, želeći se domoći što više novčića za sebe. Zašto se često može u siromašnijih ljudi zapaziti veća velikodušnost nego u onih bogatijih?, pitao je netko nekog mudrog čovjeka. "Dođi, stani pred prozor ", odgovorio je ovaj. "Što vidiš?" "vidim automobile i pješake." Zatim ga je mudrac odveo pred zrcalo. "Što sada vidiš?", pitao je on. "Jedino još samoga sebe!" "Vidiš", rekao je mudrac, "prozor i zrcalo načinjeni su od stakla. Samo malo srebra iza stakla - i još se vidi jedino samoga sebe." (po Sigismundu v. Radeckom) Kako lako novac može promjeniti karakter!

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, moram malo ostrugati ogledalo materijalnih dobara, kako bih vidio dalje nego samo do samoga sebe.  

Isus kaže: Ni meni niste učinili koliko niste učinili jednom od ovih najmanjih (Mt 24,45)

  U Indiji se darovatelj klanja pred prosjakom, radujući se što smije darivati. Kakva kultura! I kao kršćanin se klanjam ako priteknem u pomoć nekom čovjeku u nevolji;. klanjam se zapravo pred onim koji je postao naš brat. U nas je postalo teško pomoći nekom doista siromašnom: onaj koji kuca na vrata ne pripada u pravilu onim najsiromašnijima. Još je jednostavno dati novčić u ruku.
  Ali darovati vrijeme i pozornost, jedan osmijeh, pravi susret koji može nekom olakšati kad ide dalje i dati osjećaj da je darivan, za to većina ljudi smatra da se od njih "previše zahtijeva"!

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želio bih po mogućnosti uz kruh darovati "ružu". Sjeti me na to kad me moja zaposlenost želi pustiti da ne mareći prođem mimo čovjeka u nevolji.
      

Riječi kazne u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u srebrnim posudama. (Izr 25, 11)

Jednostavno ne možemo dovoljno misliti, koliko god to činili. Tako je jedan uspješni liječnik jednog dana napisao pismo zahvale svojoj učiteljici koja ga je u školsko doba mnogo hrabrila.

Već je poslije tjedan dana primio odgovor napisan drhtavom rukom. U njemu je pisalo: "Željela bih da znaš koliko mi znači tvoje pismo, sada kad sam osamljena žena u osamdesetim godinama. Preko pedeset sam godina bila učiteljica, a tvoje je pismo u čitavom tom vremenu jedina zahvala od srca koju sam ikada primila. Ona je došla jednog hladnog jutra i razveselila moje srce više od ičega u svim tim godinama." (po Axelu Kühneru)

Zahvalnost smije u svako doba darivati bogatstvo srca. Toliko mnogo slobode nema nigdje. Zahvalnost smiju puni hambari srca prekomjerno rasipati. (P. Hans Wallhof)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da krugove svoga razmišljanja i svoga zahvaljivanja ne opisujem preusko.  

Po Isusu zahvaljujte Bogu, Ocu! (Kol 2,7)

   Neki Američki svećenik izvješćuje o bračnom paru koji je godinama molio za ženina oca ovisnog o alkoholu, kako bi se konačno oslobodio te nevolje. Ti su supružnici zatražili pomoć zagovora u brojnih molitvenih skupina, ali sve je bilo uzalud.
   Tek kada su spoznali da trebaju zahvaljivati zato što je otac još s njima i da ga moraju prihvatiti takvog kakav je, omogućili su mu da se promijeni. Naime, on više nije osjećao nesvjesni pritisak da se mora promijeniti i zato mu je to tada uspjelo. Budući da se osjećao bezuvjetno prihvaćenim, nije mu više bio potreban alkohol.. (po Anselmu Grünu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ponekad sam sklon tome da ljude želim oblikovati po svojoj slici. pomozi mi da siđem s "visokoga konja" i spoznam da ja ne znam bolje što drugima čini dobro.  

 

Hvalite Jahvu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! (Ps 106,1)

Neke bi smo pjesme pri bogoslužju svjesnije pjevali kad bi nam bila poznata povijest njihova nastanka.

Pastor Martin Rinckart (+ 1649. god.) pokopao je tijekom tridesetogodišnjeg rata 4480 ljudi koji su bili žrtve velike  epidemije kuge. Unatoč toj neizrecivoj boli koju je morao podnijeti molio je svakog dana sa svojom obitelji molitvu zahvale iz starozavjetne knjige Sirahove: "A sada blagoslovite Boga svemira, koji čini čudesa  svagdje, koji uzdiže naše dane od utrobe majčine i čini s nama po milosti svojoj" (Sir 50, 22)  
On je pretvorio stih u oblik pjesme i darovao nam jednu od najljepših pjesama zahvalnica: "sada zahvalite Bogu srcem, ustima i rukama..." 

ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala ti, Gospodine što sam i u najvećoj boli siguran da me "dobre sile čudesno štite." (po Dietrichu Bonhoefferu  +1945 u kontcentracionom logoru  )

Što god htjedoste reći ili učiniti, neka sve bude u ime Gospodina Isusa! Po njemu zahvaljujte Bogu, ocu! (Kol 3,17)

Mala riječ koja ništa ne stoji, ali se često zaboravlja: hvala!

Dietrich Bonhoeffer koga su 1945. god. smaknuli nacisti, upozorio je na sljedeći đavolski krug: "Nezahvalnost počinje zaboravom; iz zaborava slijedi ravnodušnost; iz ravnodušnosti nezadovoljstvo; iz nezadovoljstva očaj; iz očaja kletva. Zahvalnom čovjeku pokazuje Bog put k spasenju. Zapitaj sebe je li tvoje srce zbog nezahvalnosti postalo tako mrzovoljno, tako mlitavo, tako umorno, tako očajno?"

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, bitne stvari u životu, pa tako i sam svoj život, dobivam na dar. Tako bi zahvalnost morala određivati moje osnovno držanje. Želim biti zahvalan za sitne geste, osobito onima kojima je samo po sebi razumljivo da budu tu za mene.      

Zahvaljujte se uvijek za sve Bogu, Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista! (Ef 5,20)

Mahatma Gandhi (+ 1948. god) je jednom otišao u neki drugorazredni restoran. Poslije jela je platio račun i rekao konobaru: "Zahvaljujem vam na ljubaznom posluživanju"  Konobar je veoma ganut odgovorio: "Gospodine nikad vas neću zaboraviti. U 25 godina službe nisam još nikada čuo riječi zahvalnosti." 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, nakanio sam češće izgovarati tu malu riječ koja ništa ne stoji, a širi toliko topline. 

Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim. (Ps 107,8)

Katkad  suosjećamo s pogrešnim ljudima.

Neki mladić, zdrav kao drijen i moderno odjeven, iskočio je iz svojih krasnih sportskih kola.
Na pitanje kako se osjeća, odgovorio je: "Veoma pos...ebno!"
A starija žena s teškim tjelesnim oštećenjem, koja je bila vezana uz invalidska kolica, ljubazno se smješkala i na isto pitanje odgovorila: "Hvala, dobro sam!" (po Lotharu Zenettiju )  

ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala ti, Gospodine, što još mogu vidjeti, čuti, hvatati, hodati, osjećati - i vjerovati u tebe.

Isus kaže: Kruh naš svagdanji daj nam danas! (Mt 6,11)

    U Njemačkoj se jedna trećina živežnih namirnica baca zbog prezasićenosti ili zato što je prošao rok upotrebljivosti. O toj temi mogu izvijestiti čistačice i domari u školama. Ta nepravda vapi do neba u "dvotrećinskom svijetu" gdje bi mnogi činili sve zbog strašne gladi.

    Pučki je duh oduvijek rado prikazivao grijeh rasipnosti u pripovijetkama, npr. ohola gospođica iz Sandbacha/ Oberpfälzer Wald/, koja se vračala kući s plesa i željela baru preći pomoću velike žemičke, kako ne bi smočila cipele, naposljetku je potonula u vodi - Bajka "Frauensand"  pripovjeda o gradu Stavorenu na nizozemskoj obali što ga je progutalo more jer je čitav brodski tovar pšenice bio prosut u more.

Zahvala proizlazi iz razmišljanja

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, očuvaj nas od nezadovoljstva i neumjerenosti, kako ne bismo jednoga dana postali bezbožnima. 

  

I doda Bog: Evo dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme. Neka vam budu za hranu. (Post 1,29)

Bog je nama predao svijet. Trebamo ga učiniti sebi podložnim, ali preuzimajući odgovornost za njega.

Pri tome bi smo mogli učiti od indijanske djece: grane grma biljke čiji plodovi važe u Indijanaca kao poslastica, leže tik uz tlo i praktično guše sve što ispod raste. Djeca su međutim promatrala kako ih miš u jesen masivno skuplja u svojim podzemnim spremištima za zimu. Ona to iskorištavaju za sebe, ali ne grabe rukama u te podzemne hodnike da bi izvadila sva zrna, već uzimaju samo jedan dio, a zauzvrat stavljaju u spremišta komadić slanine ili sala. Jer znaju: miševi bi inače morali uginuti od gladi. A isto tako znaju nitko ne smije nekažnjeno i koristoljubivo remetiti ravnotežu svijeta. (po Worneru Mülleru)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, u okviru svojih malih mogućnosti nastojat ću sprečavati izrabljivanje zemlje, živeći skromno i jednostavno i kloneći se svake rasipnosti. 

Budite zahvalni! (Kol 3,15)

Već obična jabuka u nama može izazvati čuđenje:
Možemo uživati u njezinom mirisu i pritom zahvaljivati onom koji joj je dao da raste i sazrje; onima koji su stablo jabuke posadili, čuvali, oplemenili, obrezivali, prskali i zalijevali; onima koji su zrele jabuke brali, pakirali, prevozili i prodavali.
U nutrini jabuke drijemaju koštice sa snagom klijanja za stotine, čak tisuće novih stabala.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, zahvalnost je čudesni lijek za tijelo i dušu. To važi za onoga koji  iskazuje zahvalnost, kao i za onoga kome se ona iskazuje. (P. Hans Wollhof)     

Početak

Dragi blogeri, zovem se Helena, i ovo su moji prvi blogerski pokušaji. U želji da razbijem sivilo i pesimizam  naše svagdašnjice, ove stranice biti će ispunjene pozitivnim mislima i ohrabrujućim tekstovima u kojima sam i sama dobila svoj vjetar u leđa za krenuti naprijed.

Još nešto moram reći o sebi, naime ja sam knjigoljubac. I čitajući razne knjige pronalazila sam ohrabrujuće tekstove koje sam znala ponekad poslati prijateljima na e-mail, povratno sam dobila pozitivne reakcije. Tako se rodila ideja da otvorim ovaj blog i pozitivu donesem na blogosveru.  Nadam se da će vam se svidjeti te da će vam pomoći ovi mali biseri što ih planiram staviti pred vas. Krenimo zajedno u puno ljepše i pozitivnije  danas!