Jednostavno ne možemo dovoljno misliti, koliko god to činili. Tako je jedan uspješni liječnik jednog dana napisao pismo zahvale svojoj učiteljici koja ga je u školsko doba mnogo hrabrila.
Već je poslije tjedan dana primio odgovor napisan drhtavom rukom. U njemu je pisalo: "Željela bih da znaš koliko mi znači tvoje pismo, sada kad sam osamljena žena u osamdesetim godinama. Preko pedeset sam godina bila učiteljica, a tvoje je pismo u čitavom tom vremenu jedina zahvala od srca koju sam ikada primila. Ona je došla jednog hladnog jutra i razveselila moje srce više od ičega u svim tim godinama." (po Axelu Kühneru)
Zahvalnost smije u svako doba darivati bogatstvo srca. Toliko mnogo slobode nema nigdje. Zahvalnost smiju puni hambari srca prekomjerno rasipati. (P. Hans Wallhof)
ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da krugove svoga razmišljanja i svoga zahvaljivanja ne opisujem preusko.
Nema komentara:
Objavi komentar