Jednom je Oleg Popov, glasoviti klaun, veoma zorno prikazao kako svjetlo, što ga dajemo dalje, čini okolinu svjetlijom:
Reflektor baca svjetlo na sićušnu površinu unutar cirkuske arene. Oleg dolazi, noseći u ruci mali kovčeg i u svjetlu se s užitkom proteže. Ali svjetlo putuje dalje i klaun trči za njim u svojim prevelikim cipelama i širokom ogrtaču. I to se ponavlja. Naposljetku mu uspijeva kovčežićem uhvatiti svjetlo. I kad ga tada u mračnoj areni istresa iz kovčega, odjednom ispunjava čitav cirkurski prostor gotovo danja svjetlost.
U svjetlu ćemo ostati samo dok budemo slijedili Isusa, kao što je on sam rekao: "Ja sam svjetlo svijeta. Tko me bude slijedio neće ostati u tami." I jedino ako ne budemo svjetlo uhvatili samo za sebe, već ga budemo davali dalje, učinit ćemo svijet svjetlijim (po Josefu Weissmannu)
ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ja ne mogu biti grad na gori (usp. Mt 5,14-16), ali neka barem moja "kuća" ima prozor s koga pada na ulicu prijazno svjetlo.
Reflektor baca svjetlo na sićušnu površinu unutar cirkuske arene. Oleg dolazi, noseći u ruci mali kovčeg i u svjetlu se s užitkom proteže. Ali svjetlo putuje dalje i klaun trči za njim u svojim prevelikim cipelama i širokom ogrtaču. I to se ponavlja. Naposljetku mu uspijeva kovčežićem uhvatiti svjetlo. I kad ga tada u mračnoj areni istresa iz kovčega, odjednom ispunjava čitav cirkurski prostor gotovo danja svjetlost.
U svjetlu ćemo ostati samo dok budemo slijedili Isusa, kao što je on sam rekao: "Ja sam svjetlo svijeta. Tko me bude slijedio neće ostati u tami." I jedino ako ne budemo svjetlo uhvatili samo za sebe, već ga budemo davali dalje, učinit ćemo svijet svjetlijim (po Josefu Weissmannu)
ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ja ne mogu biti grad na gori (usp. Mt 5,14-16), ali neka barem moja "kuća" ima prozor s koga pada na ulicu prijazno svjetlo.
Nema komentara:
Objavi komentar