Neki se stari čovjek sa sinom latio posla da budakom sruši vrh visokog brda koji je zaustavljao svjetlost sunčanih zraka. Susjedi su podrugljivo tresli glavom zbog tolike ludosti. Ali čovjek se mudro smiješio: "Kad budem umro, moji će sinovi nastaviti. Brdo je doduše veliko, ali ne raste dalje. A naše snage mogu rasti. Bolje nešto učiniti, nego jadikovati što prerijetko vidimo sunce."
Nebo je bilo uviđavno: dok je starac nepokolebivo dalje kopao, Bog je poslao na zemlju - tako kaže legenda, svoga glasnika koji je brdo odnio na svojim leđima.
Ima ljudi koji su učinili izvanredne stvari. U njima je živjela nepokolebiva nada koja ih je tjerala naprijed. A nada da bog prati njihova djela dala im je potrebna krila da uklone zidove, svladaju sve bezdane i tmine i dospiju u krasotu.
ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, često sam tako malodušan. daruj mi nepobjedivo pouzdanje koje pomiče brda, kad se treba pripomoći pobjedi dobra i istine.
Nebo je bilo uviđavno: dok je starac nepokolebivo dalje kopao, Bog je poslao na zemlju - tako kaže legenda, svoga glasnika koji je brdo odnio na svojim leđima.
Ima ljudi koji su učinili izvanredne stvari. U njima je živjela nepokolebiva nada koja ih je tjerala naprijed. A nada da bog prati njihova djela dala im je potrebna krila da uklone zidove, svladaju sve bezdane i tmine i dospiju u krasotu.
ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, često sam tako malodušan. daruj mi nepobjedivo pouzdanje koje pomiče brda, kad se treba pripomoći pobjedi dobra i istine.
Nema komentara:
Objavi komentar