USKRS: Ti ne znaš da si slijep. Zato ti savjetujem da od mene kupiš pomast da pomažeš svoje oči, kako bi vidio. (po Otk 3, 17;18)

Želim svima sretan i blagoslovljen Uskrs, neka vam Uskrsli podari iskustvo svoje blizine! 

Kao što liječnik s vremena na vrijeme pregleda naše srce, tako bi naše "unutarnje" oči trebale"održavanje", jer predrasude mogu sve više i više slabiti njihov vid. 

U Piemontu u Francuskoj (danas u gornjoj Italiji) postoji stari običaj: pri prvoj uskrsnoj zvonjavi trče stari i mladi k seoskom zdencu i umivaju sebi 

oči: "Makni mi se ispred očiju" - 

oči: "Napravimo dobro isplativ poso" -

oči: "Tebe želim imati" 

Svi žele dobiti uskrsne oči. Stoga ispiru hladne, pohlepne, lukave, proračunljive i nepovjerljive poglede, ispiru prljavštinu jedne duge godine. A tada se gledaju dobrim, nasmiješenim očima.                                       

(po Bernhardu Langesteinu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, oči su prozori k duši. Mnoge oči, prije svega dječje oči, dopuštaju pogled u čistu, dobru dušu. Želim potražiti takve oči, kako bih sreo tebe. 

    

VELIKA SUBOTA: Potom spletoše krunu od trnja, staviše mu je na glavu, a u desnicu mu staviše trsku. (Mt 27,29)

Isusu su, rugajući mu se, stavili na glavu trnovu krunu i dali mu u ruku štap čijim su udarcima kasnije učvrstili krunu na glavi. Možda je bila slučajnost da su vojnici uzeli za to trsku? Ali točno u toj trsci stoji nam pred očima Isusov nalog: sluga Božji ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. (Iz 42,3)

ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala, Gospodine, što si se solidarizirao sa svim onim "napuknutim trskama". 

VELIKI PETAK: Kad je apostol Pavao bio "posve na dnu", molio je Boga da mu izvadi "trn" iz tijela. Ali Gospodin mu je odgovorio: "Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti." (2 Kor 12,9)

U jednom je vrtu raslo prekrasno bambusovo drvo. Jednog

se dana vlasnik zaustavio pred njim i rekao: "Trebam te!" Drvo je odgovorilo: "Da, gospodaru, spremno sam!" Gospodarev glas je postao ozbiljan: "Da bih te upotrijebio, moram te obrezati, skinuti lišće i po sredini ti prorezati stablo!" 

Drvo se, do srži pogođeno, naklonilo i prošaptalo: "Gospodine, reži i dijeli!" 

Gospodar je učinio što je rekao. Zatim je bambusove polovine spojio s izvorom i žlijebom u polju, tako da je bistra voda tekla kroz razdijeljeno tijelo, kako bi omogućila lijep rast i bogatu žetvu. Lijepo je bambusovo drvo postalo dakle pravom blagodati tek kad je bilo slomljeno i rasječeno.

ZAVRŠNA MOLITVA: Ono najviše i najteže što čovjek može reći je: "Gospodine, neka bude volja tvoja!" 

VELIKI ČETVRTAK: Isus reče udovici čijeg su sina jedinca nosili na ukop: "Nemoj plakati" (Lk 7,13)

U tuzi je važno ljudski plakati. Ali kršćani ne trebaju beznadno plakati.

tako se u priči o vrčiću suza neutješnoj majci prikazalo umrlo dijete i pokazalo joj vrčić koji je bio do vrha pun suza. "Mama", reklo je dijete, "ne plači za mnom inače će se ovaj vrčić preliti i ja više neću naći spokoja na onom svijetu; jer sam sretan i dobro zbrinut. " (po Ludwigu Bechsteinu)

Gospodine, ti si plakao za svojim prijateljem Lazarom, ali si pred svoju vlastitu smrt rekao: "Oče neka bude volja tvoja."

ZAVRŠNA MOLITVA: Pomozi mi da u velikoj žalosti još uvijek mogu reći "da" onom što želiš.

VELIKA SRIJEDA: Mi propovijedamo Krista razapetoga, sablazan za Židove, ludost za pogane, a za pozvane... - Krista, Božju silu i Božju mudrost. (1 Kor 1,23-24)

Glasoviti švicarski psihijatar C. G. Jung (+ 1961. god.) zaustavio se jednom pred slikom raspetoga Krista i rekao: 

"Upravo dolazim iz Indije: istočnjaci se žele osloboditi patnje brišući je. Zapadnjaci pokušavaju patnju u sebi zatomiti drogama. Ali ona se mora svladati, a svladati se može samo tako da se nosi. Najviše o tome možemo naučiti od Krista."

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi ako budem pogođen nekom boli, da je ne pokušam zbaciti već da je nosim - što dalje mogu. 

VELIKI UTORAK: U nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih... On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. (Ps 18,7;17)

Marie Noel, francuska mističarka (1883. - 1967.) pisala je o mračnim trenucima u svom odnosu prema Bogu:

Priča moje duše, to je priča o sjemenu.

U proljeće sam bila sjeme na vjetru, bila sam cvat,

bila sam igra i radost.

Tada sam te, o moj Bože, toliko voljela.

U ljeto je moje sjeme sazrelo:

dala sam ti neka djela.

U jesen sam sve izgubila.

nemam više ništa što bih ti mogla dati

Nema ni cvijeta ni sjemena.

Ja više nisam ja sama

ni bilo što nalik na mene.

Iz sloma u slom sve sam se više pretvarala

u prah.

Tu sam, izmlaćeno žito,

izmljeveno brašno, tu sam:

kruh, umješan, ispečen,

razgažen, sažvakan, uništen.

Ništa mi nije ostalo.

Nemam ti što dati, o moj Bože,

ni cvijet ni plod ni srce ni djelo; 

ništa više od pokornog zalogaja

suhog kruha.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ti si se sam osjećao na križu napuštenim od Boga -, a ipak si zvao svog Boga. Daj mi da i ja to učinim ako se budem osjećao udaljenim od Boga i istrošenim.  

(P)ostani Kristov!

Krist neka je u tebi.

Krist neka je pred tobom,

Krist neka je iza tebe,

Krist neka je iznad tebe,

Krist neka je ispod tebe,

Krist nek ti je s desna,

Krist nek ti je s lijeva,

Krist u srcu svakog čovjeka koji misli na te,

Krist u svakom čovjeku koji te gleda,

Krist u svakom uhu koje te čuje.

VELIKI TJEDAN: Blagovjest - Isus odgovori Pilatu: Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu. Kad bi moje kraljevstvo pripadalo ovomu svijetu, moji bi se dvorani borili da ne budem predan Židovima. ali moje kraljevstvo nije odavde. (Iv 18,36)

Vezan kralj stoji naoko nemoćan pred Pilatom - 

kao što se kraljevstvo Božje često čini tako skrovitim i nemoćnim.

Ali pogledajmo malu sjemenku breze koju je vjetar donio u pukotinu neke zidine: korijenje zametka čvrsto se usađuje u žbuku; odraslo drvce može istisnuti kamenje, pa čak i izazvati urušavanje zida.

Svećenik i pjesnik Wilhelm Willms napisao je jednom:

Oni kažu on je tračak svjetlosti.

Mi kažemo: ali u mrkloj noći. 

oni kažu on je tek iskrica vatre.

Mi kažemo. ali u buretu baruta.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, budi ti naš glas ako nas jednom prekriju vode 

Ako pati jedan ud, s njim pate svi udovi. Vi ste tijelo Kristovo, a pojedinci udovi. (1 Kor 12,26)

Čudi me koliko mnogo izreka postoji o teškom putu patnje. Evo malog izbora: 

"Sve vidiš drukčije i mnogo bolje očima koje su plakale."

"Tko više ne primjećuje nevoljne, oslijepit će za ružu "

(Heinrich Spaemann)

"Ako se i pojavi poneki oblak: sunce ipak dalje sja."

"Postoje brda koja se moraju prijeći; inače nema puta koji vodi dalje."

"Križevi u životu ljudi poput križeva su u glazbi: oni povisuju."

(Ludwig van Beethoven)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, more je veliko, a naša lađa tako mala, ali ti si rekao: "Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta!" (Mt 28,20) 

Isus reče svima: Ako tko koće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, i neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi. (Lk 9,23)

Postoje priče koje su toliko uvjerljive da mogu ljude odvratiti od očajničkih postupaka. Njima pripada i sljedeća priča:

Ljudi su se na svom životnom putu - tako kaže legenda - mučili sa svojim teškim križevima. Jednom je on bio predugačak, pa je jedan komad bez oklijevanja otpilio. Poslije dugog hodočašća svi dospjeli do posljednjeg ponora: nikakav most nije vodio u zemlju na drugoj strani koja je napokon obećavala mir, radost i život u izobilju. Poslije kratkog su oklijevanja položili preko ponora svoje križeve i gle: taman su odgovarali. Ali onaj čovjek koji je komad svoga križa otpilio, sada je tamo stajao zbunjen i očajan.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj da križ što ga ne mogu zbaciti, nosim iza tebe; tada će biti lakši. 

    

Vinogradar odgovori: Gospodaru ostavi je (smokvu) još ovu godinu dok je okopam i pognojim. možda će ubuduće roditi. (Lk 13,8-9)

Loša nas liječnička dijagnoza tako reći obara na tlo. Svi naši planovi postaju "makulatorom". Ili? Možda je tu kao s mladom palmom kojoj je neki zao čovjek stavio u krošnju težak kamen, da bi zatim zlobno promatrao rast sakatog drveta. Kad palmi nije uspjelo zbaciti teret, razgranala je korijenje još dublje u zemlju, dok ono nije doseglo skrivene vodene žile. Vlaga iz dubine i sunčani žar s visine omogućili su mladoj palmi da izraste u snažno drvo, iako je na sebi nosila onaj težak kamen. Zapravo ju je upravo taj teret učinio snažnom. (po Franzu Gypkensu)

tako mnogi ljudi kažu nakon što prebole snažnu bolest: to za mene nije izgubljeno vrijeme. Sad živim intenzivnije i svjesnije!

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, da se slomim pod teškim teretom, daj mi da nađem skrivene vodene žile i daruj snagu s visine!   

Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladaj dobrim! (Rim 12,21)

Ne postoji nijedan krov na svijetu pod kojim nema tuge i boli. 

Ali tko ne misli kako baš on mora nositi osobito težak, ako ne čak i najteži križ?

Tako je jednom neki čovjek koji se žalio na svoj težak križ, smio izabrati neki drugi, u prostoriji u kojoj su bili postavljeni svi križevi svijeta. On je pogledao oko sebe i ugledao tanki križ koji je bio međutim mnogo dulji od njegova; tamo je stajao i neki mali križ, ali koji je bio težak poput olova; otraga se nalazio posve prikladan križ, ali je baš tamo gdje se prislanjao na rame, prodirao u meso oštar trn. Izbor je bio težak. I kad je čovjek napokon našao onaj pravi križ koji je bio kao stvoren za njega, odjednom je primjetio da je to njegov križ, onaj koji je dotada nosio. (po Adalbertu Chamissu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, prije nego poželim s nekim  zamijeniti svoj križ, daj mi da najprije mjesec dana hodam u njegovim cipelama! (po indijanskoj poslovici)      

Kad (Isus) postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu. Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu, (Fil 2,7-9)

Khalil Gibran je jednom rekao: "Možeš zaboraviti onoga s kojim si se smijao, ali nikada onog s kojim si plakao ." To je točno: teški nas trenuci zbližavaju ako ih zajedno pretrpimo.
Toj tvrdnji odgovara iskustvo školjke kamenice koja se žalila: "Osjećam boli kao da u svojem tijelu nosim olovnu kuglu!" Neka je druga odvratila: "Ja se osjećam zdrava kao drijen. Preda mnom je još život. A ti ćeš od svoje kugle još umrijeti!" Rak koji je prisluškivao njihov razgovor, rekao je: "Što ti mlada kamenica znaš o životu ako misliš da su mladost, ljepota i zdravlje sve?! Ona osjeća doduše boli, ali zato nosi u sebi - biser!"

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da iz gorkih trenutaka izađem osnažen i zreo.  

Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav - to troje-, ali najveća je među njima ljubav (1 Kor 13,13)

Postoji sedam korjenitih grijeha koji mogu u našoj duši neprimjetljivo razviti gust splet korijenja koje sve zaraste i guši: 

Pretjeran ponos koji u svojoj oholosti misli da ne treba Boga i ljude; 

otrov zavisti u očima i mozgu; 

neobuzdana srdžba; 

gotovo životinjska spolna požuda koja navaljuje na svaku žrtvu; 

gramzljivost koja može uskratiti san i ubijati narode; 

neumjerenost u užitku i tromost koja izbjegava sve dobre mogućnosti.

Protiv toga postoji sedam ljekovitih biljaka koje mogu "zlim travama" oduzeti svjetlo i time im onemogućiti rast: 

poniznost, to znači hrabrost da se služi; ljubav;

 krotkost; čistoća srca; 

milosrđe koje se zalaže u borbi za više pravednosti; 

samosvladavanje i marljivost. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da s tobom kao osloncem ostanem gospodar u vrtu svoje duše.       

Gospod je sućutan i milostiv, on oprašta grijehe i izbavlja u danima nevolje. Jao strašljivim srcima i lijenim rukama i grešniku koji hodi dvjema stazama. (Sir 2,11-12)

Ljuti smo kad motor ne proradi, jer je baterija prazna. I naša vjera treba "održavanje" da bi na dan svoga dokazivanja još "uspješno djelovala":
Kao što motor pali pomoću baterije, tako je naša vjera paljenje i pokretačka sila za život - Motor koji radi može opet napuniti slabu bateriju, kao što naša ljubav prema bližnjemu snaži vjeru. - Baterija nekih drugih kola može pomoći putem startnog kabela: angažirani ljudi žive vjere mogu opet "pokrenuti" moju vjeru. "Životni sok" baterije je kiselina; naša vjera dobiva svoju dubinu i snagu iz teških doživlaja i tužnih iskustava. (po Felicitas Hastermann)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, molim te da mi daš vjeru koja će mi u pravom trenutku darovati moć i poticaj.        

Isus je pitao svoje sljedbenike: O čemu ste putem raspravljali? Oni su šutjeli, jer su putem raspravljali međusobno o tome tko je najveći. (Mt 9,33-34)

Bog može svakoga upotrijebiti.

Mala Terezija od Djeteta Isusa (+ 1987) stvorila je jednom u sebi spomena vrijednu predođbu u vezi s tim: 

svijet je poput velike slike na kojoj se još radi, Bog treba za to velike i male kistove. 

"Ja sam poput malog kista", rekla je, 

"koji treba Isusu za posve sitne pojedinosti." 

I stoga je sve činila osobito dobro, od čišćenja hodnika do molitve za druge.

Poniznost je sposobnost da se cijene i najmanje stvari. (Albert Schweitzer)   

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ne želim sebe smatrati predobrim ni za one "niske" poslove ni za one čije obavljanje ne upada u oči.

Isus kaže svojim učenicima: Dođite i vi sami napose, na samotno mjesto, te se malo odmorite. Tu je, naime, tako mnogo ljudi dolazilo i odlazilo da apostoli nisu imali vremena ni za jelo. (Mk 6,31)

Pri dolasku u novi župni dvor bila je najprije uređena soba za meditaciju. Kad je neki stariji obrtnik zavirio u nju, spontano je rekao: "I ja bih trebao takvu prostoriju!" Vidjevši moj začuđeni pogled, dodao je: "Znate, poslije napornih radnih sati mučim se još jedan sat probijati kroz gust promet. Tada bih najprije trebao pet minuta mira, kako bih se mogao lijepo ophoditi sa svojom ženom i djecom!" 

Tu sam morao pomisliti na indijanske nosače pri ekspediciji na Himalaju. Europljani su tjerali da se poslije kratkog odmora krene dalje. Ali nosači su se pravili kao da nisu ništa čuli i ostali dalje sjediti spuštena pogleda k zemlji. Naposljetku je jedan od njih prekinuo šutnju: "Mi još ne možemo dalje; moramo čekati da nas naše duše sustignu." (po Eugenu Ruckeru) 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, zašto sebi priuštim tako malo odmora koji bi mogao uskladiti moje tijelo i moju dušu? 

Traži mir i za njim idi. (Ps 34,15)

   Sve više ljudi osjeća da nas ne čini zadovoljnima život koji je upravljen samo na uspjeh, novac i karijeru. Samo materijalni napredak djeluje poput slane vode: ako se ona popije, žeđ je još veća.  
Tko želi postati sretan, mora se najprije sprijateljiti sa samim sobom i svojom životnom situacijom: jednostavno imam takvo lice, ili: moja neto primanja postavljaju jasne granice mojim željama. Nezadovoljna usporedba s drugima djeluje kao gutljaj iz čaše otrova! Nema idealnih partnera, djece,  rođaka ili predpostavljenih.  

   Tko je našao mir sa samim sobom, izmirit će se i s nedostatnostima svoje okoline.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, moram naučiti prihvatiti sebe unatoč svim svojim slabostima. Tek kad u tome uspijem, moći ću imati razumijevanja i za nesavršenosti svojih bližnjih.  

Isus kaže: Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! ("zlatno pravilo" u Mt 7,12)

   Neki već godinama stanuju u novoj sredini, a žale se: "Tu jednostavno nema topline." Je li krivica u susjedima ili možda moraju samima sebi pripisati odgovornost za to što ne uspijevaju uspostaviti bliske veze?
   Možda je to slično kao u indijanskoj priči o psu koji je trčao uokolo po sobi gdje su svi zidovi bili zrcala. Tako je vidio sebe mnoštvom pasa. Kako je kesio zube i režao, izgledali su svi psi u zrcalima jednako tako bijesno. Da je barem mahao repom! Svi bi mu njegovi odrazi u zrcalima uzvratili istom prijateljskom slikom! (po Stephanu Palosu)
Kao kad usred šume viknem....

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da drugima pristupam ljubazno - bez obzira na stanje svoga raspoloženja. 

  

Svucimo sa sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla (Rim 13,12)

   Tko prema drugom primjeni silu ili prisilu, brzo će primijetiti kako se u tog čovjeka zatvaraju sva "vrata" i "prozori".
   To je kao sa suncem i olujom koji se međusobno nadmeću koji će od njih imati više snage da skine kaput nekom prolazniku. Najprije se digla oluja ali putnik je zakopčao kaput. Tada se oluja još pojačala: čovjek je rukama pritegnuo kaput i odupro se nevremenu koje se naposljetku smirilo.
   Tada je sunce započelo svoje djelo i poslalo svoje zrake; putniku je odmah postalo prevruće i skinuo je kaput.

Ljubav, dobrota i pohvala mogu otvoriti sva vrata-, pa i ona k srcu.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da darujem sunčanu zraku! 

Obucite se, dakle, budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdačnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost! (Kol 3,12)

To milosrđe o kome govori poslanica Kološanima, vrijedi ponajprije za nas same. 

Sin nekog rabina proveo je subotu u drugoj zajednici. Kad se vratio pitali su ga njegovi radoznalo: 

"Jesu li oni nešto činili drukčije od nas?" 

"Da", rekao je on. 

"A u čemu se sastojao nauk?" "

Voli svoga bližnjega kao samoga sebe!" 

"Ali to govorimo i mi ovdje! Kako si to onda naučio nešto drugo?" 

On je odgovorio. 

"Oni su me poučili da trebam voljeti neprijatelja u samome sebi!" 

Terapeuti uče svoje pacijente koji se uvijek muče sa svojom vlastitom "sjenom" ili svojim duševnim ranama, da promotre "neprijatelja" u duši, ne ocjenjujući ga i ne osuđujući. Cilj terapije ne treba biti da pacijent potisne u sebi svoje probleme i zaboravi rane, već da nauči živjeti s tim. Tek kad se više ne bude borio protiv svoje "sjene", bit će oslobođen.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da se sa svojim ranama milosrdno ophodim.

Ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa onda dođi i prinesi dar svoj. (Mt 5,23-24)

   Dokle god nisu izliječene rane koje su nam bile nanijete riječima ili dijelima, ne bismo trebali tako brzo govoriti o oproštaju. Bilo bi dobro najprije razgovarati i reći koliku je to bol zadalo, koliko je zaboljela neka riječ ili čak namjerno planirana grubost.

    Eugen Drewernann piše o tome: "Moguće je reći: 'Opraštam ti', ako nas bol previše ne tišti. Ali tada znači 'Opraštam ti' doista samo 'Nije bilo tako strašno'. No ako je nešto duboko nagrizlo dušu i zadaje snažnu bol, tada je iskrenost važnija čak i od ljubavi prema bližnjemu.'' 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daruj mi hrabrost da učinim prvi korak na putu k pomirenju koje najzad i meni čini dobro.

  

Isus je rekao uzetom čovjeku: Čovječe oprošteni su ti grijesi. (Lk 5,10)

Katkad i mi želimo za sebe milost umjesto zaslužene kazne. Neki je kralj trebao potpisati presudu: "Milost nemoguća, ostaviti u tamnici!" Ali kako je kralj mislio na zatvorenikovu ženu i djecu, činila mu se presuda prestrogom. Stoga ju je preinačio u: "Milost, nemoguće ostaviti u tamnici!" Samo je pomaknuo zarez.
Bog stalno pomiče zarez.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.

Ne sramoti čovjeka...; sjeti se da smo svi krivi. (Sir 8,5)

Potrebno je mnogo tankoćutnosti da bi se pomoglo čovjeku koji je "siromašan"  u dvostrukom smislu. Tu samilost mnogo ne pomaže.

"Dobri Ivan", papa Ivan XXIII., posjedovao je osobitu takoćutnost. Kad je bio upozoren da je jedan od njegovih svećenika alkoholičar, uhvatio je za ruku svog tajnika i rekao: "Moramo k njemu!" Tajnik ga je naposljetku našao u nekoj gostionici i zajedno su se odvezli u palaču. 

Tamo mu je Ivan ponudio da sjedne, riječima: "Brate, sjedni! Želio bih se u tebe ispovjediti."(po Herbertu Arensu)

Sličan je bio Isusov susret s varalicom Zakejem: "Zakeju, siđi brzo, treba da se danas zadržim u tvojoj kući!" (Lk 19,5)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da drugoga prihvatim onakvog kakav jest. Ostalo prepuštam tebi.    

Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš. (Lk 6,36)

Jednom je umrla neka žena koja u svom životu nije učinila ni jedno jedino dobro djelo i stoga bila bačena u plameno jezero grizodušja. Ali njezin se anđeo čuvar sjetio da je ona jednom bacila za nekom prosjakinjom mali lučić i time joj ga zapravo darovala; Bog se smilovao anđelovom zagovoru i dao mu moć da ženu pomoću tog lučića izvuče iz vatrenog jezera i otprati u raj - bude li to uspjelo! Anđeo ju je tako gotovo izvukao na obalu, kad su se drugi grešnici uhvatili za nju, kako bi i oni bili izvučeni. Ali žena je bila još beskrajno zla, odgurnula ih je nogama i vikala "Samo mene - to je moj lučić!" Tada se biljčica raskinula i anđeo je plačući otišao. (po Fjodoru Dostojevskom)

Mali bi lučić bio dovoljno jak za sve, ali kad čovjek u svojoj slobodi ne želi dobro, tada i Bog ostaje nemoćan. - A koliko je Božje milosrđe!   

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da svoj "lučić" podijelim s drugima. 

A kad nađe izgubljenu ovcu, stavi je, pun veselja, na svoja ramena te, čim dođe kući, pozove prijatelje i susjede, pa im rekne: 'Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju izgubljenu ovcu!' (Lk 15,5-6)

Blažilo se otpuštanjem nekog zatvoreniku. Veze s njegovom kućom s vremenom su bile sve slabije. On se bojao da pri povratku neće biti prihvaćen, stoga je molio za neki znak: "Objesite na neko drvo, koje se iz vlaka može dobro vidjeti, šarenu krpu kao znak da se smijem vratiti kući."
Na posljednjoj je krivini napeto gledao. Odjednom je ugledao jabukovo drvo- posvuda ukrašeno šarenim maramama; one su ga dočekale poput cvjetova potpunog praštanja, potpune radosti. (po američkoj pjesmi)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daruj mi pomirljiv stav, jer i ja ću jednom stati pred svog suca.

Dok je još bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga. (Lk 15,20)

Uvijek iznova ima krhotina. Ali započeti današnji dan s krhotinama od jučer? Phil Bosmans piše o tome: 

"Je li bilo krhotina? Ne nosi ih naokolo sa sobom! Jer one će te iz dana u dan ranjavati i na kraju nećeš više moći živjeti. Ima krhotina kojih ćeš se riješiti ako ih položiš u Božje ruke 

Ima opet onih krhotina koje možeš izliječiti budeš li iskreno praštao. 

I postoje krhotine koje ni čitavom svojom ljubavlju ne možeš izliječiti. 

Njih moraš ostaviti!"

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, teško je priznati da u mome životu nije zlato sve što sja. Hvala ti što s tobom mogu svakodnevno iznova početi.

Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga; zbaci s prijestolja vladare, a uzvisi neznatne. (Lk 1,51-52)

U nama se mora slomiti oholost, kako bismo postali dovoljno ponizni da spoznamo kako nam je najzad sve darovano.

Tako priča neki čajnik koji je preživio teške stvari: 

"Nekoć sam vladao na stolu srcem od kamena. Ta što su bili drugi bez mene - 

davatelja onog najvažnijeg? I dao sam im itekako da to osjete! 

Kad me neka ruka nehotice ispustila, te sam bez drška i poklopca bio poklonjen nekoj prosjakinji,

doživio sam u služenju najveće ispunjenje: 

prosjakinja me napunila zemljom i u nju stavila cvjetnu lukovicu koja je postala moje novo, živo srce. Svi su se divili prekrasnom cvijetu koji je iz nje izrastao, ne meni; 

ali znao sam da sam ja njegov oslonac i njegova pomoć."

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, podsjeti me na moje loše strane i slabosti ako pokušam biti ohol. Ali učini me svjesnim mojih dobrih strana i mojih snaga ako me bude mučio kompleks manje vrijednosti. 

Isus kaže: Znate da vladari naroda okrutno postupaju s njima i da se velikaši služe svojom vlašću protiv njih. Neka ne bude tako među vama. Naprotiv, tko želi biti velik među vama, neka bude vaš poslužnik. A tko želi biti prvi među vama, neka bude vaš sluga po primjeru Sina Čovječjega, koji nije došao da mu služe nego da on služi. (Mt 20,25-28)

Neki je student teologije saznao na vježbi da je u vrućem pustinjskom pijesku Egipta bio pronađen mali komadić papirusa na kome je bila napisana samo jedna rečenica: 

"Tko želi biti velik među vama, neka bude vaš poslužnik!" 

Student je izvijestio da je profesor na tom mjestu skinuo naočale, pogledao sve studente zamišljeno, ali veoma ljubazno i poslije kratke stanke rekao: 

"Kad bi od čitavog Novog  zavjeta postojala samo jedna rečenica, to bi za mene bio dovoljan povod da postanem kršćanin ili da to ostanem." 

(po Martinu Krolzigu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daruj mi spremnost da barem na jednom mjestu svjesno služim

Tko hoće uistinu ljubiti život i iskusiti sretne dane, neka sustigne jezik svoj od zla i usne svoje od zavodljivih riječi. (1 Pt 3,10)

Koliko je već nepravde učinila zla brbljavost.

Iz srednjeg su nam vijeka predajom prenijeti grubi ali i zorni primjeri učinka klevetničkih govorkanja. 
Tako je neki ispovjednik zadao jednom brbljavom čovjeku pokoru da raspori jastuk i perje prospe po cesti. No to je bio samo prvi dio. Drugi se dio pokore sastojao u tome da se perje opet skupi. "Ali to više nije moguće! Ono je raznijeto na sve strane!" 

"Tako je i s klevetom koja je pogubna za nečiji dobar glas", rekao je ispovjednik, "ona se više ne može popraviti. Posljedice uvijek ostaju."  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želim uvijek biti svjestan toga kakve nepopravljive štete nanose časti  i dobrom glasu mojih bližnjih neodgovorna, nepromišljena, glupa govorkanja. Pomozi mi da obuzdam svoj jezik. 

Jezik je malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima. Kakve li male vatre, a koliku šumu zapali (Jak 3,5)

Govor nije uvijek srebro, šutnja nije uvijek zlato. O Sokratu (+ 399 godine pr. Kr.) se priča da je zaustavio svog prijatelja kad mu je taj želio ispričati neku novost, i rekao: "Jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?" Tada je zbunjenom prijatelju objasnio tri "sita" 
jesi li provjerio je li istina to što si čuo; je li nešto dobro to što mi želiš prenijeti; i je li potrebno ispričati to što ti je tako primamljivo na jeziku.
Što bi sve nas i svijet manje opterećivalo kad bi smo ono što smo čuli prosijali kroz tri sita istine, dobrote i potrebe!

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, trudit ću se da pričanjem dalje prenosim ono pozitivno o ljudima. 

Sokratova tri sita: istina, dobrota i potreba    

S kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji traži skupocjeno biserje i kad se namjeri na dragocjen biser, ode da proda sve što ima i kupi ga. (Mt 13,45-46)

"Bez napora i bez spremnosti da se pretrpe bol i strah, ne može nitko rasti." Kaže Erich Fromm. To je kao sa školjkom koja je svoje ljuske tako široko rastvorila da joj voda, na njezino zadovoljstvo, teče preko jezika. Odjednom osjeti nešto tvrdo, šiljasto; sićušni, oštri kamenčić koji je može ubiti. Stoga ga ona polako oblaže slojem sedefa. Taj proces može trajati deset godina: tada iz prijetnje koja ugrožava život nastaje biser (po Peteru Froweinu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, trebam biti dugog daha što god bilo. Pomozi mi da svladam svoju nestrpljivost.