Radujmo se Kristu!

Da povjerujem Tvojoj milosti

Gospodine, često ti nabrajam što bi mi još trebalo u ovom mom malom životu, gdje me svrbi duša, koga sam se zasitio, što me povrijedilo, čega sam se poželio. No ti to sve znaš Gospodine. Odavno, Ti znaš sve. Tvoje misli nisu moje misli. A Tvoje srce preobilno je ljubavlju za mene.

Želim se Gospodine sav prepustiti ovoj istini: Ti si milostiv. Tvoja milost na mene čeka. Ti znaš moje sljepoće, moje gluhoće, znaš od čega moje srce boluje. Žudim da moja duša sada svom snagom povjeruje u Tvoju milost, i da joj vjeruje čvrsto i snažno, iznad svih okolnosti mog života. Čeznem se sav predati beskrajnom povjerenju Tebi. 

Advent je, i još jednom ćeš me naći usred moje bijede, još ćeš jednom poći meni ususret, tamo gdje jesam, ma kakav jesam. Želim Te dočekati, bio siromašan i prazan, bio grešan i nedostojan, želim Te dočekati s vjerom, želim oči koje će Te prepoznati.

Dotakni svojim rukama oči moje poput očiju slijepca, povedi me tamo gdje je Tvoja milost vidljiva.

p. Ivan Mandurić

Zaboravni grad

Jednoga dana u jednome malom gradu, nalik tolikim drugim gradovima, počele su se događati čudne stvari. Djeca su zaboravila pisati zadaće. Odrasli su zaboravljali skinuti cipele kad bi odlazili na počinak. Nitko više nikoga nije pozdravljao. Crkvena su vrata bila zatvorena po cijeli dan, zvona nisu zvonila, nitko više nije molio jutarnje i večernje molitve. Jednog ponedjeljka ujutro učitelj upita učenike: „Zašto jučer niste došli u školu?“  „Pa jučer je bila nedjelja!“ Odgovorili su učenici. „Nedjeljom se ne ide u školu.“ „Zašto?“ upitao je učitelj. Učenici nisu znali što bi odgovorili. Približavao se Božić. „Zašto svira tako lijepa glazba?“ „Zašto su okićeni borovi?“ Nitko nije znao. Dvojica prijatelja su se posvađala. Toliko su se međusobno vrijeđali da su promukli. „Sada nemam više prijatelja“, pomislio je tužno jedan od njih drugoga dana. Nije znao kako da si pomogne. Gradić je bio sve tužniji i siviji. Ljudi su se svakoga dana svađali i postajali sve veći egoisti. Svi su ponavljali: „Imam osjećaj da sam nešto zaboravio.“

Jednoga dana zapuhao je jak vjetar iznad krovova. Bijaše tako jak da je zanjihao crkvena zvona. Najmanje zvono je zazvonilo. Ljudi su se odjednom zaustavili i pogledali gore. Jedan je uzviknuo umjesto ostalih: „Pa mi smo zaboravili Boga!“

Ako u ovome svijetu postoji nada, to je samo zato što njime još uvijek odjekuje Božje ime. Milijuni i milijuni ljudi tome se imenu u svome životu raduju i u njemu strahuju.To je jedino ime koje na sebi nosi teret ljudskoga roda i svemu daje smisao. Već zbog toga trebalo bi s poštovanjem izgovarati njegovo sveto ime.

Male priče za dušu – Bruno Ferrero

MOLITVA PRESVETOM SRCU

Otkupitelju moj i Bože, štujem tvoje Presveto Srce, jer to je srce sjedište i izvor tvoje najveće naklonosti i cjelokupne tvoje božanske ljubavi prema nama grešnicima. Kad se prigneš i   dopustiš da te primim, tad učini da moje srce zakuca tvojim. Očisti ga od svega zemaljskog, prije svega od oholosti i podložnosti napastima, od svega što je okorjelo i okrutno. Ispuni ga tad samim sobom, da u tvojoj ljubavi i strahopoštovanju zadobijem mir. 

Poticaj

   Božja ljubav izmislila si je bogatu naknadu za sve suze njegove djece. Uzet će ih u naručje, zagrliti ih, kao što to Isus pokazuje u prispodobi o izgubljenom sinu. Nakon naših patnja dat će nam udio u vječnoj Božjoj slavi. radost i veselje neka nas zaokupe. Bezgranično će nas nagraditi i pokazati radosnu žrtvu iz naših dana sijanja. Prema tom cilju neka budu usmjerene naše misli, pa će nam patnja postati podnosiva.

   Znaš, milost je da se smiješ moliti. Ali, radi se o tome da se moliš u vjeri u Božju pomoć. Potvrdi svoju vjeru i nemoj samo moljakati, nego moli: "Zahvaljujem ti što si već pripremio pomoć za mene, što si ti rješenje za moje nevolje i što je Isusova pobjeda već izvojevana." Takva molitva ima jamstvo. Pokreće Božju ruku, tako da nevolja  nestaje djelovanjem njegove moći. Prihvati tu mogućnost. Ta zahvalna molitva učinit će te radosnim i jakim. Bog će sigurno uslišati molitvu koja mu je upućena u vjeri i zahvalnosti. 

Ako se moliš Bogu, ma o čemu bilo, i on odlaže da te usliši, ne tuguj zbog toga. Ti nisi pametniji od Boga. On zna pravo vrijeme.