Srce često pretkazuje čovjeku pouzdanije nego sedam stražara s vidikovca visokog (Sir 37,14)

"Moja je savjest važnija od tisuću govorkanja ljudi", rekao je već Ciceron (106 - 42 god. pr Kr.). To je instanca koja mora na sudu biti odgovorna "višem zakonu" Boga.

Liječnik doseljenik smio je pomoći djetetu koje je hroptalo tek poslije položenog američkog državnog ispita; stoga je i sam tražio da se pozove američki liječnik. No kako on nije došao, jer već njegov prvi posjet nije plaćen, prekršio je strani liječnik zakon i danima se borio za djetetov život. Kad je dijete opet moglo ustati, bio je uhićen, jer ga je onaj drugi liječnik prijavio.

U sudskoj se dvorani okupilo mnoštvo gnjevnih ljudi koji su šutke promatrali što se dogodilo. "Kriv ili nevin?",pitao je sudac. Prije nego što je optuženi stigao odgovoriti, povikalo je mnoštvo: "Nevin!" I bio je oslobođen krivnje! Sudac je to, smiješeći se, ovako formulirao: "Ogriješili ste se o zakon, kako biste se pokorili višem zakonu." (po Heinzu Liepmannu)

ZAVRŠNA MOLITVA:  Gospodine, daj da se više pokoravam tebi nego ljudima.      

Isus kaže: Ako ti brat sagriješi, pođi te ga ukori nasamo. (Mt 18,15)

Bratski odnosno sestrinski ukor pokazuje se često kao veoma težak i ne baš uspješan. K tome nema nitko pravo javno ocrniti drugog čovjeka i izvrgnuti ga ruglu.

U nekoj su priči pritijesnili svoga biskupa da konačno "raščisti stvari" s redovnikom na brdu koji je k sebi primio jednu ženu. Kad je redovnik vidio kako s biskupom dolaze ljudi, uhvatila ga je panika i brzo je stavio ženu u bure. Biskup je odmah prozreo situaciju, sjeo na bure i dao da ljudi pretresu kolibu. Ženu nisu pronašli. Tada im je rekao da kleknu i mole Boga za oproštenje što su loše govorili o bratu. Ali kad su oni otišli, uzeo je za ruku redovnika i rekao mu: "Brate, pazi na sebe!"

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, presuda treba biti prepuštena tebi. Ja ne želim svoje bližnje udarati istinom u lice kao mokrom krpom, već im je pružiti kao topli ogrtač.      

Bog kaže: Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti. (2 Kor 12,9)

Ona "mračna sjena" u nama zadaje nam muke. Njome se dubinskopsihološki misli sve ono što nas opterećuje, a na što se ne želimo obazirati ili govoriti. Tako je C. G. Jung (+ 1961 god) rekao: Trebamo imati dobre živce da bi smo pogledali vlastitu mračnu sjenu, a da nas ona ne satre. Dokle god se borim protiv  "sjene" u sebi ostajem njezin zarobljenik.  

Tako se neki čovjek osjetio ugroženim od goleme, opasne zmije. On nije toliko dugo našao mir dok se pokušavao boriti protiv nadmoćne zmije ili pobjeći od nje. Sve dok mu neki mudrac nije dao savjet: "Privij se kraj zmije, prilagodi se njezinim zavijucima i tako ćeš biti spašen."
Moje će se snage opet osloboditi tek kad se budem zbližio s onim što potiskujem u sebi  i živio s tim. Možda ću to čak i zavoljeti?

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ne mogu uvijek spriječiti da nada mnom lete ptice jada. Ali pomozi mi spriječiti da one grade gnijezda na mojoj glavi. (iz Kine)  

Radujte se s onima koji se raduju! Plačite s onima koji plaču! (Rim 12,15)

Susret je bio pripremljen brižljivo i s ljubavlju, ali ipak nije bilo dobrog raspoloženja. U čemu je moglo biti krivnja?

Bilo je to kao pri svadbi u nekoj dalekoj zemlji. Kako su mladenci bili veoma siromašni, zamolili su pozvane goste da svaki sa sobom donese bocu rižinog vina i na ulazu ga izlije u veliko bure. Kad su kasnije gosti nazdravili mladom paru i počeli piti, na licima im se odjednom vidjelo zaprepaštenje: svi su imali u čaši samo vodu...

Jesam li ja "gost koji daje" ili "gost koji uzima"? Očekujem li samo od drugih priloge za dobro ozračje? Ili i ja donosim sa sobom na susrete spremnost da pridonesem njihovoj uspješnosti?

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, naša su slavlja tek slab odsjaj golemog nebeskog slavlja koje si nam navijestio. Ja želim kao gost pridonijeti prema svojim snagama njihovoj uspješnosti, kako bi rasla čežnja za slavljem u tvome kraljevstvu. 

Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! (Ps 80,4)

Ja ne moram sve moći! Svatko smije  prihvatiti i priznati svoje "granice"!

Dvojcu je prijatelja, jednog slijepog, a drugog hromog, uhvatila panika kad je izbio šumski požar. Slijepac je trčao baš prema vatri. "Ne, ne onamo!", doviknuo mu je hromi prijatelj. "Kamo onda?", pitao je prestrašeno slijepac. "Morao bih ti pokazati put", odvratio je hromi, "najbolje da me poneseš na plećima, jer ja sam šepav, a tada ću ti pokazati put iz opasnosti!" I tako je uspjelo: slijepac je nosio hromoga, ravnao se po njegovim riječima i obojica su dospjela na sigurno.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da budem spreman prihvatiti pomoć i ponuditi ono što mogu dobro činiti.

Čistim srcem ljubite jedan drugog (1Pt 1,22)

Ljudsko srce leži u grudima pod kutom od 23 1/3 stupnjeva. To je točno jednak kut kakav zauzima Zemljina os. Jesu li tijekom milijuna godina Zemljina razvoja ostale očuvane glavne osobine?

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, u tvom još uvijek lijepom svijetu postoje divne međusobne povezanosti. "Nemirno je naše srce ako ne počiva u tebi." (Sv. Augustin)

Isus reče gluhonijemom: Otvori se! - Otvore mu se uši i razriješi sapeti jezik, te je pravilno govorio. (Mk 7,34-35)

   Moramo više međusobno razgovarati, osobito o stvarima koje nam smetaju. Inače bi nam se moglo dogoditi kao nekom bračnom paru poslije pedeset godina braka:
   slavljenica je uzela gornji dio peciva i rekla: "Uvijek sam njemu davala hrskavi dio, danas želim sebi priuštiti tu poslasticu." A partner je radosno uzeo donji dio peciva i rekao: "Hvala! Preko 50 godina nisam jeo dio peciva koji najviše volim. Uvijek sam mislio kako ga ti trebaš dobiti jer ti toliko ide u tek."

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želim pokušati iskrenije razgovarati, a pritom brižljivo i obazrivo zastupati svoje interese.

Marljivo nastojte činiti dobra djela pred svim ljudima (Rim 12,17)

Dvojca su stručnjaka za propagandu ugledala slijepog prosjaka i vidjela oko njegova vrata obješenu pločicu na kojoj je pisalo "Od rođenja slijep." Ali njegov je šešir ostao prazan. Njih su dvojca okrenula pločicu i uz njegov pristanak napisala: "Proljeće je. Vi vidite, ja ne." tada su prolaznici osjetili samilost prema njemu i šešir se punio. (po Peteru Bacheru)  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da mnogo pozitivnije gledam, pa i govorim. 

Svi su dani bijednikovi zli, a komu je srce sretno, na gozbi je bez prestanka. (Mudr 15,15)

"Misliti pozitivno" znači isto tako iz svakog događaja - pa bio on i veoma bolan - izvuči onu dobru stranu.

Neki se istraživač čudio vedroj mirnoći Indiosa koji je izgledao uvijek dobro raspoložen. Na pitanje kako to da ne izgleda onako tužan i zabrinut kao kao mnogi drugi muškarci. Odgovorio je: "Jednostavno mislim na to da nikada ne moram gladovati, dok postoji toliko mnogo gladnih ljudi; da nikada nisam bio ozbiljno bolestan, dok ima toliko mnogo bolesnih ljudi; da sam uvijek bio slobodan čovjek, dok ima toliko mnogo potlačenih. To me čini radosnim." Istraživač je odvratio: "Ali ima mnogo onih koji su moćniji od tebe, bogatiji, sretniji i pametniji!" Indios se tada nasmiješio: "sve to još mogu postati, ta imam još ciljeva. Upravo je to razlog da budem zahvalan i sretan!" (po Aldabertu L. Ballingu)  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želio bih radosnom mirnoćom zaraziti druge 

Nosite breme jedan drugoga, te će te tako ispuniti zakon Kristov (Gal 6,2)

   Jednom je sedlo samosvjesno pričalo: "Ja nosim jahača!" S vremenom mu je međutim postalo jasno da konj nosi njega i jahača i da ono može nositi jahača samo zato što je i samo nošeno.
   Ova spoznaja može osloboditi i osnažiti: svi smo mi nošeni nosači! (po Rudolfu Stertenbrinku)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, nosi me, kako bih ja mogao nositi druge  

S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio (Ps 139, 5-6)

Jednom je neki mudrac s Orijenta napisao: "Život ima svijetlu i tamnu stranu; jer svijet se sastoji od svjetla i sjena. Dopustiš li da tvoje misli budu zaokupljene zlom postat ćeš i sam ružnim. Traži u svemu samo dobro, kako bi u sebe primio kakvoću ljepota." (Paramahansa Yogananda)

ZAVRŠNA MOLITVA:  Gospodine, budi svjetlo mog života, po kome se mogu orijentirati kad mi prijeti da potonem u tami.  

Nemamo nekoga velikoga svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio. (Heb 4,15)

Milost učini katkad više od prava.

Sluga neke bogate obitelji ukrao je vreću riže iz ambara i žurno je nosio dvorištem. Odjednom se pred njim našla gospodarica kuće. "Oprostite mi u ime neba" mucao je kradljivac. Ali žena koja je prozrela njegovu zlu nakanu rekla mu je da ode, kako ga ne bi vidio gospodar. On je međutim slučajno stajao pri sljedećim vratima, shvatio situaciju i smiješeći se rekao: "Požuri se inače će te otkriti tvoja gospodarica." Tada se kradljivac zbunjen i posramljen okrenuo i odnio vreću natrag u ambar.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, najbolja je politika popuštanja još uvijek osmijeh.     

Isus je rekao: Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. (Mt 12,36)

Španjolska poslovica kaže: "Pij vodu Svetog Vinka!" Iza toga se krije sljedeća zgoda: neki je čovjek došao Svetom Vinku i veoma se žalio na svoju bračnu partnericu . Pitao je kako bi se brak mogao spasiti od propasti? Svetac mu je savjetovao da zagrabi vode iz samostanskog zdenca i uvijek kad prijeti da će partnerica "eksplodirati", uzme jedan gutljaj i pažljivo ga drži u ustima.

Posljedica? "Oluja" je mnogo prije prošla, jer je više nije pojačavalo proturječenje.  Tako može katkad šutnja učiniti čuda.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, znam šutnja nije uvijek zlato i može čak postati laž. Želio bih biti finog osjećaja za to kada se trebam upustiti u razračunavanje, a kada je bolje da stanje ublažim šutnjom.   

Isus kaže: Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima, da vide vaša djela ljubavi (Mt 5,16)

Nekim kršćanima manjka, zbog svih njihovih obveza vikendom, osjećaj za to da je u crkvi važan svaki pojedinac.      

U "crkvi gorućih svjetiljaka", maloj evangelističkoj crkvi u Francuskoj, uvriježen je od 1550. god. običaj da se na subotnje bogoslužje donese sa sobom svoju uljanicu, u crkvi se zapali i stavi na širok naslon klupe. Tako se prostor više ili manje rasvijetli, ovisno o tome koliko ljudi ostane kod kuće. Već 450 godina putuju te svjetiljke iz ruke u ruku: poslije smrti se daju onima koji krštenjem posvjedočuju svoju vjeru. I u javnosti gdje se pomućuje svjetlo kršćanske vjere i vladanja, važna je svaka pojedina "uljanica". (po Axelu Kühneru)    

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, sva tama ovog svijeta nije dovoljna da bi ugasila svjetlost jedne jedine svijeće. 

Dopustite da se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovna kuća (1Pt 2,5)

Poslije Drugog svjetskog rata izvješćuje se iz Krakova o dojmljivom svjedočanstvu o tome za što osposobljava vjera u Krista: za novi dio grada Nowa-Huta nisu komunisti isplanirali nijednu crkvu. Stanovnici su poslije deset godina prosvjeda dobili dopuštenje da je sami sebi sagrade. Tada su odgovorni pozivali širom svijeta: "Ponesite sa sobom ili nam pošaljite nešto šljunka za beton." Stizalo ga je toliko mnogo da je pošta štrajkala. Papa je poslao temeljni kamen, a Sjedinjene Američke Države kamen s mjeseca koji je bio ugrađen u tabernakul... Kada je crkva bila dovršena, tamo je iz nedjelje u nedjelju sudjelovalo na misnoj žrtvi oko 20. 000 ljudi Otada je prošlo mnogo vremena. Danas Poljska više nije komunistička, a vanjska i unutarnja nestašica su zaboravljene. Taj se duh zajedništva mora svjesno njegovati, da ne bi malo pomalo umro.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, zajednica je zbroj složnih pojedinačnih članova. Želio bih pridonijeti tome da zajednice kojima pripadam ostanu žive i učinkovite.       

Ukazaše im se jezici kao od plamena i razdijeliše se... Svi se oni napuniše Duha Svetoga (Dj 2,3;4)

Tko želi - bez obzira iz kojih razloga - napustiti svoju Crkvu, trebao bi temeljito promisliti što će tim korakom izgubiti i može li drugdje naći nešto jednake vrijednosti.

Nije li to kao s onima koji su s mnogo cjepanica raspirili vatru, a zatim zajedno sjedili i grijali se na žaru vatre. Odjednom jedan od njih nije to više želio, uzeo je svoju cjepanicu iz zajedničke vatre, napustio krug i sjeo daleko postrance. Isprva je tinjajuća trijeska još isijavala toplinu, ali se žar uskoro ugasio i čovjek je sve više osjećao hladnoću. (po Lotharu Zenettiju)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želio bih se srcem i rukom pridružiti nekoj aktivnoj kršćanskoj zajednici.      

Gledajte kolikou nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo! (1 Iv 3,1)

Korisna molitva za ljude čiji se život poremetio zbog bližnjega koji se predao nekoj ovisnosti:

Bože, daruj nam mirnoću,

da prihvatimo stvari 

koje ne možemo promijeniti.

daj nam hrabrosti 

da promijenimo stvari

koje možemo promijeniti.

I ispuni nas svojom mudrošću, 

da razlikujemo jedno od drugoga. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da otvorim prozor ako se zatvore vrata. 

Pravom prijatelju nema cijene, niti se može izmjeriti njegova vrijednost (Sir 6,15)

Prema nekoj anketi ima sve više ljudi koji više nemaju pravih prijatelja. Ali ima dovoljno spomena vrijednih rečenica koje govore o vrijednosti prijateljstva:

Nijedna cesta nije preduga ako je uz nas prijatelj.

Neka put k tvom prijatelju ne zaraste trava (K. Björnson)

Hodaj jednu milju da posjetiš nekog bolesnika; dvije milje da uspostaviš mir, a tri da vidiš prijatelja (iz Arabije)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine želio bih "nježne biljčice" svojih prijateljstava njegovati poput razumnog i vještog vrtlara   

Neki putnik Samarijanac dođe blizu njega (napadnutog i ranjenog čovjeka) pa ga vidje, sažali se. Pristupi mu, opra mu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi na svoje kljuse, odvede u gostionicu i preuze za nj brigu. (Lk 10, 33-34)

Već smo često bili cijepljeni, kako nam se ništa ne bi dogodilo. Ali kakvo bi to moralo biti cjepivo koje bi nas oslobodilo ravnodušnosti, kako bi se dogodilo nešto pozitivno?
Vjerojatno pomažu tek suze gladnih; ledeni znoj što ga izaziva strah mučenih; stid obščašćenih.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ne daj da psujem vrijeme, dok milijuni ljudi gledaju u prazne tanjure.    

Tu bijaše neka žena koja je osamnaest godina bila zgrčena i nije se mogla uspraviti. Tada Isus na nju stavi ruke, a ona se odmah uspravi te poče slaviti Boga (Lk 13,11;13)

   Danas se katkad ljudi ocjenjuju po njihovoj probitačnosti za društvo i razmišlja se kako bi se tu mogli smanjiti golemi troškovi. Kako je Isus vjerojatno mislio o tome, pripovjeda sljedeća priča:

   Isus je gurnuo nekog čovjeka u invalidskim kolicima u sredinu i pitao: "Koliko mislite da vrijedi ovaj čovjek?" Ludi su odmah pomislili na opterećenje društva i goleme izdatke, te gledali šutke u pod. Isus ih je redom pogledao, a tada rekao: "Ovaj je čovjek Božji stvor, vrijedan, jedinstven i nezamjenjiv. On je kao Božja slika i prilika isto tako i odraz njegove ljubavi koju iskusi samo onaj koji ga uistinu želi upoznati!"
   Tada su svi polako podigli glave i začuđeno zapazili na licu teškog invalida do tada neprimjećen sjaj (po Bertholdu Lutzu)  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ne želim suditi ni o čijoj vrijednosti - ta i ja bih želio biti bezgranično voljen - i nikada si ne prisvojiti pravo da odlučujem o vrijednosti ili bezvrijednosti nečijeg života.  

 

Ljubavlju služite jedan drugomu! (Gal 5,12)

Često su oni "tihi u zemlji" ti koji omogućavaju skladan suživot; dakle ne uvijek oni koji sviraju "prvu violinu" Jednom su glasovitog dirigenta Leonarda Bernsteina pitali koji se instrument u simfonijskom orkestru najmanje rado svira. On je bez oklijevanja odgovorio: "Druga violina. Svi bi željeli svirati prvu violinu. Ali važna je druga: bez nje ne bi bilo sklada."

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, učini me oruđem svoga mira koji spaja tamo gdje nečemu prijeti da se raspadne.  

Ako netko tvrdi: Ljubim Boga! a mrzi svoga brata, lažac je. (Iv 4,20)

   Bilo je to spektakularno: na televiziji je neki svećenik uzeo nož i prorezao glavicu zelene salate, razdvojio je i rekao: "Vidite što možemo naučiti od glavice salate: ona ima srce u glavi!" 

   U nekim bi brakovima bilo manje suza kad ne bi jedan od partnera argumentirao glavom, a drugi srcem. U Isusa nisu bili glava i srce nikada razdvojeni. U njega nije bilo protivnosti između neba i zemlje, duše i duha. On je zbog tog unutarnjeg sklada bio "najsretniji čovjek koji je ikada postojao". (po Ernestu Sieberu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daruj našem svijetu više srca, ali i više razumnih glasova. A prije svega daj da bude više srca u glavama. (po Ernestu Sieberu)

Više valja zdravlje i snaga nego sve zdravlje svijeta i krepko tijelo od golema posjeda. (Sir 30,15)

Pohlepa za novcem lako razori svaku slogu među ljudima. Iskušajte to i bacite šaku novčića u pješčanik gdje se igraju djeca predškolske dobi: smjesta će utihnuti veseli smijeh i svi će se počupati, želeći se domoći što više novčića za sebe. Zašto se često može u siromašnijih ljudi zapaziti veća velikodušnost nego u onih bogatijih?, pitao je netko nekog mudrog čovjeka. "Dođi, stani pred prozor ", odgovorio je ovaj. "Što vidiš?" "vidim automobile i pješake." Zatim ga je mudrac odveo pred zrcalo. "Što sada vidiš?", pitao je on. "Jedino još samoga sebe!" "Vidiš", rekao je mudrac, "prozor i zrcalo načinjeni su od stakla. Samo malo srebra iza stakla - i još se vidi jedino samoga sebe." (po Sigismundu v. Radeckom) Kako lako novac može promjeniti karakter!

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, moram malo ostrugati ogledalo materijalnih dobara, kako bih vidio dalje nego samo do samoga sebe.  

Isus kaže: Ni meni niste učinili koliko niste učinili jednom od ovih najmanjih (Mt 24,45)

  U Indiji se darovatelj klanja pred prosjakom, radujući se što smije darivati. Kakva kultura! I kao kršćanin se klanjam ako priteknem u pomoć nekom čovjeku u nevolji;. klanjam se zapravo pred onim koji je postao naš brat. U nas je postalo teško pomoći nekom doista siromašnom: onaj koji kuca na vrata ne pripada u pravilu onim najsiromašnijima. Još je jednostavno dati novčić u ruku.
  Ali darovati vrijeme i pozornost, jedan osmijeh, pravi susret koji može nekom olakšati kad ide dalje i dati osjećaj da je darivan, za to većina ljudi smatra da se od njih "previše zahtijeva"!

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želio bih po mogućnosti uz kruh darovati "ružu". Sjeti me na to kad me moja zaposlenost želi pustiti da ne mareći prođem mimo čovjeka u nevolji.
      

Riječi kazne u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u srebrnim posudama. (Izr 25, 11)

Jednostavno ne možemo dovoljno misliti, koliko god to činili. Tako je jedan uspješni liječnik jednog dana napisao pismo zahvale svojoj učiteljici koja ga je u školsko doba mnogo hrabrila.

Već je poslije tjedan dana primio odgovor napisan drhtavom rukom. U njemu je pisalo: "Željela bih da znaš koliko mi znači tvoje pismo, sada kad sam osamljena žena u osamdesetim godinama. Preko pedeset sam godina bila učiteljica, a tvoje je pismo u čitavom tom vremenu jedina zahvala od srca koju sam ikada primila. Ona je došla jednog hladnog jutra i razveselila moje srce više od ičega u svim tim godinama." (po Axelu Kühneru)

Zahvalnost smije u svako doba darivati bogatstvo srca. Toliko mnogo slobode nema nigdje. Zahvalnost smiju puni hambari srca prekomjerno rasipati. (P. Hans Wallhof)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da krugove svoga razmišljanja i svoga zahvaljivanja ne opisujem preusko.  

Po Isusu zahvaljujte Bogu, Ocu! (Kol 2,7)

   Neki Američki svećenik izvješćuje o bračnom paru koji je godinama molio za ženina oca ovisnog o alkoholu, kako bi se konačno oslobodio te nevolje. Ti su supružnici zatražili pomoć zagovora u brojnih molitvenih skupina, ali sve je bilo uzalud.
   Tek kada su spoznali da trebaju zahvaljivati zato što je otac još s njima i da ga moraju prihvatiti takvog kakav je, omogućili su mu da se promijeni. Naime, on više nije osjećao nesvjesni pritisak da se mora promijeniti i zato mu je to tada uspjelo. Budući da se osjećao bezuvjetno prihvaćenim, nije mu više bio potreban alkohol.. (po Anselmu Grünu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ponekad sam sklon tome da ljude želim oblikovati po svojoj slici. pomozi mi da siđem s "visokoga konja" i spoznam da ja ne znam bolje što drugima čini dobro.  

 

Hvalite Jahvu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! (Ps 106,1)

Neke bi smo pjesme pri bogoslužju svjesnije pjevali kad bi nam bila poznata povijest njihova nastanka.

Pastor Martin Rinckart (+ 1649. god.) pokopao je tijekom tridesetogodišnjeg rata 4480 ljudi koji su bili žrtve velike  epidemije kuge. Unatoč toj neizrecivoj boli koju je morao podnijeti molio je svakog dana sa svojom obitelji molitvu zahvale iz starozavjetne knjige Sirahove: "A sada blagoslovite Boga svemira, koji čini čudesa  svagdje, koji uzdiže naše dane od utrobe majčine i čini s nama po milosti svojoj" (Sir 50, 22)  
On je pretvorio stih u oblik pjesme i darovao nam jednu od najljepših pjesama zahvalnica: "sada zahvalite Bogu srcem, ustima i rukama..." 

ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala ti, Gospodine što sam i u najvećoj boli siguran da me "dobre sile čudesno štite." (po Dietrichu Bonhoefferu  +1945 u kontcentracionom logoru  )

Što god htjedoste reći ili učiniti, neka sve bude u ime Gospodina Isusa! Po njemu zahvaljujte Bogu, ocu! (Kol 3,17)

Mala riječ koja ništa ne stoji, ali se često zaboravlja: hvala!

Dietrich Bonhoeffer koga su 1945. god. smaknuli nacisti, upozorio je na sljedeći đavolski krug: "Nezahvalnost počinje zaboravom; iz zaborava slijedi ravnodušnost; iz ravnodušnosti nezadovoljstvo; iz nezadovoljstva očaj; iz očaja kletva. Zahvalnom čovjeku pokazuje Bog put k spasenju. Zapitaj sebe je li tvoje srce zbog nezahvalnosti postalo tako mrzovoljno, tako mlitavo, tako umorno, tako očajno?"

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, bitne stvari u životu, pa tako i sam svoj život, dobivam na dar. Tako bi zahvalnost morala određivati moje osnovno držanje. Želim biti zahvalan za sitne geste, osobito onima kojima je samo po sebi razumljivo da budu tu za mene.      

Zahvaljujte se uvijek za sve Bogu, Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista! (Ef 5,20)

Mahatma Gandhi (+ 1948. god) je jednom otišao u neki drugorazredni restoran. Poslije jela je platio račun i rekao konobaru: "Zahvaljujem vam na ljubaznom posluživanju"  Konobar je veoma ganut odgovorio: "Gospodine nikad vas neću zaboraviti. U 25 godina službe nisam još nikada čuo riječi zahvalnosti." 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, nakanio sam češće izgovarati tu malu riječ koja ništa ne stoji, a širi toliko topline. 

Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim. (Ps 107,8)

Katkad  suosjećamo s pogrešnim ljudima.

Neki mladić, zdrav kao drijen i moderno odjeven, iskočio je iz svojih krasnih sportskih kola.
Na pitanje kako se osjeća, odgovorio je: "Veoma pos...ebno!"
A starija žena s teškim tjelesnim oštećenjem, koja je bila vezana uz invalidska kolica, ljubazno se smješkala i na isto pitanje odgovorila: "Hvala, dobro sam!" (po Lotharu Zenettiju )  

ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala ti, Gospodine, što još mogu vidjeti, čuti, hvatati, hodati, osjećati - i vjerovati u tebe.