Translate

ponedjeljak, 5. studenoga 2012.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? (Ps 27,1)

Bila jednom mala, vesela barica koja se nije bojala ničega osim sunca. Ona je odražavala čitavu širinu neba i slušala kad sam joj pripovijedao o moru zavičaju, zavičaju i sigurnosti svih "bara" svijeta.

Kad sam nekoliko dana kasnije opet prolazio mimo ovog mjesta, pročitao sam njezinu obavijest u zraku zagrijanom sunčanom toplinom: "Ti si probudio moju čežnju: pustila sam da me zagrli sunce i plesala sve gore do staza divljih gusaka koje mi pokazuju put ka moru." (po Peteru Hortonu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ja neću umrijeti, ponirati kao potok u pustinju. Poput kapi vode spojit ću se s morem (Martin Gutl)

Nema komentara:

Objavi komentar