Ljubav sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi (1 Kor 13,7)

   Neki se stari čovjek sa sinom latio posla da budakom sruši vrh visokog brda koji je zaustavljao svjetlost sunčanih zraka. Susjedi su podrugljivo tresli glavom zbog tolike ludosti. Ali čovjek se mudro smiješio: "Kad budem umro, moji će sinovi nastaviti. Brdo je doduše veliko, ali ne raste dalje. A naše snage mogu rasti. Bolje nešto učiniti, nego jadikovati što prerijetko vidimo sunce." 
   Nebo je bilo uviđavno: dok je starac nepokolebivo dalje kopao, Bog je poslao na zemlju - tako kaže legenda, svoga glasnika koji je brdo odnio na svojim leđima.

Ima ljudi koji su učinili izvanredne stvari. U njima je živjela nepokolebiva nada koja ih je tjerala naprijed. A nada da bog prati njihova djela dala im je potrebna krila da uklone zidove, svladaju sve bezdane i tmine i dospiju u krasotu.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, često sam tako malodušan. daruj mi nepobjedivo pouzdanje koje pomiče brda, kad se treba pripomoći pobjedi dobra i istine. 

JOSH GROBAN - ZA SVE KOJI SU POSRNULI (You raise me up).flv

Nadom se veselite! (Rim 12,12)

Čak i liječnik koji je mnogo puta postavio dijagnozu "bolesti u posljednjem stadiju", ne napušta nadu u izlječenje ako njega samoga snađe neizlječiva teška bolest. Ali nada ipak poznaje kolebanja poput toplomjera:

ispod ništice se najavljuju mraz i snijeg. To znači prenijeto na raspoloženje  čovjeka: on je očajan, ogorčen; pomišlja na to da sebi oduzme život.

Previsoka nam temperatura tjera znoj na čelo: to može značiti oholost, umišljenost koja može toliko rasti da netko misli kako mu Bog i ljudi više nisu potrebni. U Božjim očima: protivni vjetar!

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daruj mome toplomjeru nade "zlatnu sredinu": uzdam se u tebe, u svoju vlastitu snagu i - zahvaljujem za pripomoć drugih.  

Oslonjeni smo na nadu u slavu Božju (po Rim 5,2)

Neki je protestantski misionar dugo pokušavao prevesti riječ "nada" na jezik Papue u Južnome moru. Na dan pokopa njegova novorođenog djeteta obratio mu se neki papuanski dječak: "Uopće ne vidim da plačeš." Misionar je odgovorio: "Znam da ću svoje dijete ponovno vidjeti; ono je kod Boga!"  "Ah da", rekao je dječak, "čuo sam o tome: vi kršćani gledate preko obzorja."  Upravo je to bio prijevod za riječ "nada"!: gledati preko obzorja! (po Heinzu Perneu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, osnaži krila moje duše, jer smijem gledati preko obzorja ovoga svijeta

Ovo je poruka koju smo čuli od početka: Ljubimo jedan drugoga! (1 Iv 3,11)

Natpis na nadgrobnoj ploči poznatog pisca Juliena Greena (+1998) u St. Egidu u Klagenfurtu glasi (jednim djelom): I kad bih bio posve sam na svijetu: Bog bi poslao dolje svoga sina jedinca da me izbavi. / Ali tko bi ga, pitat ćeš, prikovao na križ? Ne traži dulje: To bih ja sam učinio. /
A učenik koji ga voli?: to je ono najbolnije u toj priči i ujedno najveća tajna! Ti to doista dobro znaš: i toga ćeš učenika naći u meni. (Julian Green) 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da talent što si mi ga povjerio i obje duše u svojim grudima upotrebljavam tako da ti se svide.

Isus kaže: Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš (Lk 6,36)

   Nepomirljivosti su ono što nam otežava rastanak u posljednjim trenucima života.
"Možete li mrziti?", pitao je ispovjednik teško bolesnu ženu u njezinim posljednjim svjesnim trenucima. "Ne", odgovorila je ona. "To je dovoljno", rekao je ispovjednik. (po Josefu Dirnbecku)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da jednom odem izmiren s ovoga svijeta, jer i ja ovisim o tvome milosrđu.   

Strpite se, braćo do dolaska Gospodnjega! Poljodjelac iščekuje skupocjen rod iz zemlje, strpljivo čekajući na nj. (Jak 5,7)

   Gotovo smo svi mi po uvjerenju svojih roditelja počeli kao "čudo od djeteta", ali smo tada s rastućom dobi morali spoznati svoju ograničenost. 

   To je kao s neobično nadarenim dječakom koji je već u najmlađoj dobi izazivao u ljudi čuđenje. O njemu se pročulo u svijetu i on ga je želio više upoznati. Ali već je na prvom raspuću morao izabrati između triju mogućnosti, tako da se njegov svijet već smanjio; jer dolinu desno i lijevo nije mogao izvidjeti. I tako se tragedija nastavljala: njegovih je mudrosti bilo sve manje. Naposljetku ga je još jedva tko dolazio slušati, jer je morao izostavljati tisuću iskustava. Ali išao je dalje - sve do nekog vrha: tada je odjednom ugledao pod sobom sve one propuštene doline i osjetio da je unatoč osiromašenju svoje mudrosti ipak čitav život išao uzbrdo. (po Hansu Künstleru)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, blagoslovi me na mome putu koji me stubu po stubu vodi dalje sve do križa što stoji na najvišem vrhu života. 

Ne malaksavamo. Naprotiv, ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan. (2 Kor 4,16)

Mi smo ljudi dio prirode i živimo u ritmu oseke i plime. Ni naša duša nije uvijek jednako raspoložena, katkad je nasmrt tužna, a ponekad radosno kliče do neba; loša vremena, dobra vremena. Čitavo je naše nastojanje usmjereno na to da zbacimo ono negativno, a tugu i bol držimo daleko od sebe.

Gandhi i neki misionar razgledavali su neki misionarski grad. Gandhi se pred raspelom u crkvi poklonio i tako ostao dulje vrijeme. A tada je prišapnuo misionaru: "Strpljivo je trpljenje ono što će izbaviti naš rastrgani svijet. Vaš križ, gospodine pateru, pripovjeda veliku istinu za čitav svijet."

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, znam da mi možeš nametnuti preteški jaram. Molim: te daj da poslije nekih mojih "noći" slijedi blistavo lijepo jutro. 

Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe. On koji sjedi na prijestolju reče: Evo, sve činim novo. (Otk 21,4-5)

Ništa ne koristi gurati glavu u pijesak pred činjenicom da i ja moram umrijeti. Ljudski je bojati se umiranja, već se tijelo bori protiv toga. Ali bojim li se i ja smrti?

Neki je biskup naložio umjetniku da načini sliku smrti. On je prikazao smrt kao kostur s kosom u ruci. Ali biskup nije bio s tim sporazuman: "Naslikaj je kao anđela sa zlatnim ključem u ruci", zamolio je on. Takvu predodžbu može imati samo onaj koji u smrti ne vidi potpuni svršetak, već vrata koja poslije bolnog procesa umiranja otvaraju put u pravi život.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, obećao si nam život u izobilju u tvom kraljevstvu. Drži već sada nad nama svoje zaštitničke ruke.     

Isus kaže: Ni Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi (Mt 20,8)

Mnogima ne izlaze iz misli riječi Martina Luthera: "I kad bih sutra morao umrijeti, danas bih još posadio drvce jabuke." Nije samo vedra mirnoća s obzirom na smrt ono što ostavlja na nas dojam, već i razmišljanje: Onako kako smo zatekli stabla koja nismo posadili, ali s kojih smo ipak smjeli jesti, tako su budući naraštaji ovisni o onom što ću mu ja ostaviti na putu, brinući se unaprijed za njihovo dobro. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želio bih posaditi stablo kao znak za to da vjerujem u dobru budućnost ljudi koji će doći poslije mene.     

Od onoga što imaš i prema tome koliko imaš dijeli milostinju: Imaš li malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju. Jer dobar polog spremaš sebi za dan potrebe. (Tob 4,8-9)

Ne bili moglo biti da na nebu možemo "kupovati" samo "novcem" što smo ga na zemlji ispoklanjali?

Tako ruska priča pripovjeda kako je neki bogataš i na samrti mislio samo na ono što ga je čitav život opsjedalo. Stoga je naredio da mu se u lijes stavi velika kesa s novcem. 
   Na onom je svijetu ugledao dugačak stol s najukusnijim jelima. kako je osjećao golemu glad, odabrao je pun pladanj i želio platiti zlatnicima. Ali anđeo nije primio novac, žaleći je tresao glavom i rekao: "Malo si naučio!" "Što to treba značiti", gunđao je starac, "zar moj novac nije dovoljno dobar?" "Tu primamo samo novac koji je za života bio darovan drugima!"  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, znam da ti ne stavljaš "mjernu traku" oko bankovnog računa, već oko srca. Podsjeti me na to budem li reagirao uskogrudno.    

Suzu će sa svakog lica Gospod otrti (Iz 25,8)

Neka kineska legenda pripovjeda o ženi čiji je sin umro i ona je radi toga tražeći pomoć, posjetila magičara. Pitala ga je: "Postoji li neka čarolija kojom bi se moj sin mogao vratiti u život?"  Magičar joj je odgovorio: "Da, postoji. Donesi mi gorušičino sjeme iz kuće gdje se nikad nije upoznala bol!"  Žena je počela tražiti gorušičino sjeme. Ali na svakim je vratima čula za nesreću koja je snašla ukućane. Svugdje se zadržala i tješila ljude što je bolje znala. Zatim je krenula dalje i kucala na vrata koliba i palača. Naposljetku se zaokupila isključivo bolima drugih ljudi i tako zaboravila tražiti gorušičino sjeme.  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ako me snađe nevolja, pomozi mi da me u vrijeme tuge ne proždre bol. Već mi sada otvori srce i oči za patnju drugih ljudi.

Bog će otrti svaku suzu i s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni junaka, ni boli, jer stari svijet prođe (Otk 21,4)

Ima ljudi koji bez straha gledaju smrti u oči, čak idu radosna srca ususret "sestri smrti".

Tako je jednom rekao neki mladi redovnik koji se neočekivano našao na samrti, a čijoj su se vedrini svi drugi čudili: "Voljeti Boga znači radosno krenuti na put k njemu."  Ali još je veće čuđenje izazvao redovnik koji je triput prije svoje smrti otvorio oči i nasmiješio se uplakaniom ljudima oko sebe! Oni su tada željeli znati: "Oče zašto se smiješiš, dok mi plačemo?" On je odgovorio: "Prvi put sam se nasmiješio zato što se svi vi bojite smrti. Drugi put zato što niste za nju spremni. I naposljetku, zato što se smijem odmarati od svoga rada i svojih muka." (po Gerdu- Heinzu Mohru)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da u smrtnom času osjetim da si mi blizu, tako da mogu u dubokom miru ostaviti zemaljski život.

Isus kaže: Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete; i bit će vam. (Iv 15,7)

Koliko smo već tableta i pilula progutali u svom životu? Sigurno ih je bilo mnogo i često su nas oslobodile boli i izliječile od bolesti.
Hostija u crkvi ima isto tako "oblik tablete". Rani su je kršćani nazivali "lijekom besmrtnosti" - lijekom neograničenog djelovanja, ako je ne uzmemo u sebe bez razmišljanja, već se otvorimo i molimo: "Izliječi nas, Gospodine!" (po Gerhadu Daneu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, znam da mi želiš najbolje.

Bogatašima ovoga svijeta prenesi da ne budu bahati, da ne polažu nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga. (1 Tim 6,17)

John Davison Rockfeller (+1937 g.) je s 43 godine upravljao sa najvećim poslovnim poduzećem na Zemlji; s 53 godine bio je prvi dolarski milijarder. Ali iako je tjedno zarađivao milijun dolara, bio je osamljen, omražen, sapet i nasmrt je obolio.
U dugim besanim noćima došao je do nekih bitnih spoznaja. Odlučio je svoj imetak uložiti protiv nevolja u svijetu. I utemeljio je glasovite Rockefellerove  zaklade: njegov je novac na sveučilištima i u bolnicama pomogao da se otkrije penicilin, te u borbi protiv malarije, tuberkuloze i difterije, pa i siromaštva i neukosti. Ta su djela pridonijela pri ozdravljenju njegova duha i srca. Opet je mogao spavati i radovati se. Doživio je 98. godina!

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, uza sve osobno častoljublje želim sačuvati široko srce. Jer ako sam dobar prema drugima, tada sam ponajprije dobar samome sebi. (po Benjaminu Franklinu)        

Isus je zagrlio i blagoslivljao djecu, stavljajući na njih ruke (po Mk 19,16)

Djeca nisu naše vlasništvo. Ona su nam zapravo povjerena po Bogu na nekoliko godina, da bi smo ih tada s njihovim talentima otpustili u njihov vlastiti život. Kad svećenik pri krštenju polaže ruku na glavu dojenčeta, da bi ga blagoslovio poput Isusa, tada nam time želi isto tako reći: ovo je dijete koje pripada Bogu i ostaje njegovo vlasništvo.

Nekom su židovskom rabinu za vrijeme njegove odsutnosti umrla obojicu sinova. Kad je došao kući i propitivao se o njima, rekla je žena: "Oni su na putu!" On je poslije jela pitao: "Na putu kamo?" Žena je tada tajanstveno odgovorila: "Prije nekog smo vremena dobili nešto na čuvanje. Sada je vlasnik došao po to. Je li bilo ispravno da mu vratim povjereno?" Rabin je odgovorio potvrdno. Ona ga je zatim odvela u gornju odaju i pokazala mu mrtve sinove. On je zaplakao i shvatio.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da ni u najvećoj tuzi ne zaboravim kome najzad sve pripada.

  

Pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri. I ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite duhom (Ef 5,15;18)

Kako da se vladam ako znam da ću za deset ili trideset godina biti mrtav, ali ne mogu vjerovati u to da na mene čeka neki drugi život? Eugen Drewermann  piše u vezi s tim: "Tada moram pokušati zaboraviti na smrt i uživati u danima što mi predstoje... Ići ću lijepo jesti i piti, ležati na suncu, a prije svega izbjegavati samoću... i bježati u društvo; ako to ne pomogne, pripomoći ću si drogama, alkoholom i zaglušnom galamom ili pjevanjem mnoštva... Ne, tko u pustinji skapava od žeđi, žeđ je dokaz da mora postojati voda!" 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da vjerujem u uskrsnuće i ponovno viđenje s voljenim osobama - kao pouzdanje u žednim razdobljima života.

Kao što se u vatri kuša zlato, tako i odabranici u peći poniženja. Vjeruj u Gospoda i on će ti pomoći. (Sir 2,5-6)

Katkad trebamo "drugi pogled", da bi smo naslutili što dolazi:

Oko zrna pijeska već sjaj bisera,
u leptirovoj gusjenici već prekrasnog leptira,
plod u tek propupalom cvijetu,
U umornom naboranom licu starca temelj na kome stoji sadašnji naraštaj,
U smrću obilježenom tijelu bolesnika klicu uskrsnuća.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daruj mi pogled za ono bitno.   

Vaše bogatstvo istrunu, a vaše haljine izgrizoše moljci. Vaše zlato i srebro uhvati rđa. njihova će rđa biti svjedočanstvo protiv vas. (Jak 5,2-3)

Najkasnije svojom smrću ostajemo bez ugleda, bogatstva i titule.

Posljednja austrijska carica, Zita, umrla je 1989. god. u dobi od 97 godina. Kad je raskošna pogrebna povorka stigla do carske grobnice Habsburgovaca u Beču, pokucao je vođa svečanog obreda na vrata i izgovorio 54 titula pokojnice: carica, kraljica, nadvojvotkinja , velika kneginja, princeza od Portugala itd. Tek kada je bilo rečeno: "Zita, smrtni, grešni čovjek želi uči", otvorila su se istodobno oba krila visokih vrata. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ti nas poznaješ bolje nego što mi poznajemo sami sebe. Budi milostiv prema nama.    

Isus kaže: Tko na grijeh navede jednoga od ovih malenih što u me vjeruju, bolje bi mu bilo da mu objese o vrat mlinski kamen što ga okreće magare i da ga utope u dnu mora. (Mt 18,6)

Khalil Gibran (+ 1931. god.) priznaje: "Ne želim imati ništa s mudrošću koja ne poznaje suze, s filozofijm koja ne zna za smijeh, ni veličinom koja se ne klanja pred djecom!"

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da pokušam ne prepoznavati ljude po njihovim licima, već po njihovim srcima.  

tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. (1 Iv 4,20)

Postoje i crkveni fundamentalisti. tako je neki "stopedesetpostotni" demonstrativno napustio prostoriju kad je ušao glasoviti filozof koji je javno priznao da ne vjeruje u Boga. Njih su se dvojica srela nekom drugom prilikom. Filozof je uhvatio kršćanina za rukav i rekao: "mi bi smo se dvojica ipak trebali naviknuti jedan na drugoga, jer ćemo se još dugo sretati na mjestu suđenja: ja ću biti osuđen zbog nedostatka vjere, a vi zbog nedostatka ljubavi." (po Heinrichu Höpkenu) 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ti činiš da tvoje sunce izlazi nad zlima i dobrima (po Mt 5,45): po tebi se želim orijentirati.     

Iskušao ih je kao zlato u taljiku (Mudr 3,6)

S rastućom dobi često raste naša sposobnost da lakše nosimo teret neke boli.
Veliki slikar Renoir (+ 1919.g.), bio je oko 1900. god. na vrhuncu svog umjetničkog puta, kad su ga snašle velike reumatske tegobe. Naposljetku je završio u invalidskim kolicima, što ga nije međutim priječilo u daljnjem stvaranju: kosti su mu odavno bile isušene, koža požutjela, prsti čvorasti, ali on je - s pomoću čekrka poput stolice, učvršćenog na visinu slikarskog stalka - dalje klizio kistom po platnu. Tako su nastala djela njegove zrelosti. (po A. L. Ballingu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želim u ljubavi sijati i dočekati žetvu.         

Služite jedan drugoga - svaki milošću kakvu je primio - kao dobri upravitelji mnogovrsne Božje milosti (1 Pt 4,10)

Tko ne bi ponekad želio biti velik u svijetu ili osvijetliti svoju okolinu? Ali traži li se uvijek tako jako, čak zasljepljujuće svjetlo?

Neka je mala svjetiljka bila očajna, jer je smatrala da daje slabašnu, tmurnu svjetlost. Toliko je željela jednom moći širiti jasnu, bijelu svjetlost poput neonske cijevi  ili reflektora! Bog je uslišio njezinu želju i učinio njezinu svjetlost jačom i jasnijom. Sad je mogla osvijetliti svaki kutak i ponosno čekala priznanje ljudi. Umjesto toga je neko malo dijete zaplakalo, jeg ga je njezina svijetlost zaslijepila; a neki je bolesnik molio: "Sestro, ugasite, molim vas, to jako svjetlo bole me oči od njega!"
Tada je svjetiljka počela razmišljati o tome ne osjećaju li se ljudi sigurnije, smirenije i ugodnije uz manje, prijateljsko svjetlo nego pod svjetlom reflektora.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, od srca ti zahvaljujem na sposobnostima koje si mi darovao; bez obzira smijem li ulicu osvijetliti daleko ili manje daleko.              

Koji god su imali bolesnike što su patili od raznih bolesti, dovodili su ih k njemu (Isusu) On bio na svakoga od njih stavljao ruke, te ga izliječio. (Lk 4,40)

Često smo nemoćni pred mukama nekog čovjeka. Ali možemo mu darovati svoju blizinu.

Neka je djevojčica zarazom putem krvi oboljela od SIDE i već veoma oslabjela primila jednog dana posjet školskog prijatelja s kojim se uvijek "super" razumjela. On je bio iznenađen kad je, protivno svojim očekivanjima, vidio da izgleda  tako poletno radosna. Nasmrt bolesna djevojčica odgovorila je: "To je zato, jer si ti tu!" (po Peteru Boekholtu) 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ponekad je ljudska blizina jedini lijek koji se još može nekome dati.  

Pohlepa za novcem je izvor svih zala. (1 Tim 6,10)

 "Sve je ispraznost" kaže propovjednik (Kohelet) u Starom zavjetu, a Isus nas isto tako upozorava : "Pazite! Čuvajte se svake pohlepe, jer ni onomu koji je u izobilju nije život osiguran njegovim imanjem!" (Lk 12, 15)

Lav Tolstoj (1828. - 1910. god.), ruski pisac koji je znao životne mudrosti tako dojmljivo pretočiti u riječi, priča o siromašnom seljaku kome je neki veleposjednik u trenucima dobrog raspoloženja dopustio da sebi zasluži toliko zemlje kao svoje vlasništvo koliko je može obići od izlaska do zalaska sunca. Seljak je najprije krenuo mirnog, vedrog raspoloženja, zatim su njegovi koraci postojali bržima, naposljetku je tako hitao da se njegovo disanje pretvorilo u dahtanje, na čelu mu se pojavio ledeni znoj izazvan strahom hoće li još uspjeti dobiti ovo jezero i onaj komad šume. Kad je napokon s posljednjom zrakom nadolazećeg sunca stigao na polaznu točku i sada mu je pripadao golem komad zemlje, srušio se od iscrpljenosti i umro.
Pisac tužno dodaje: "Ostaje mu onaj mali komadić zemlje gdje će biti pokopan; sad mu više ne treba ništa od toga!"

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, nauči me da se mogu odricati materijalnih dobara, jer gdje su moji voljeni, tamo je i moje srce.       

Pavao kaže: Ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti naša vjera. Ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi (1 Kor 15,17;19)

Doživljaji ljudi koji su bili klinički mrtvi nisu pogled u zagrobni svijet, ali su ipak iskustva koja se u mnogo točaka slažu s kršćanskom tradicijom: oni se u Božjem svjetlu prestrašeno susreću sa svojim pravim licem koje je odbacilo sve krinke i uloge gledaju još jednom čitav svoj život, mogu se izmiriti sa samim sobom, a tako i s Bogom. Ti ljudi koji su nekoć doživjeli kliničku smrt govore o nadasve prijateljskoj sili čije se osude ne trebamo bojati. Po vjeri Katoličke crkve ostaje čovjeku i sloboda da se prema Bogu zatvori. Samo izabrana udaljenost od Boga ima svoje ime: pakao. "Vrata pakla" imaju kvaku iznutra.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, uzdam se u tvoje milosrđe; ono neće dopustiti da se odijelim od tebe.       

Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? (Ps 27,1)

Bila jednom mala, vesela barica koja se nije bojala ničega osim sunca. Ona je odražavala čitavu širinu neba i slušala kad sam joj pripovijedao o moru zavičaju, zavičaju i sigurnosti svih "bara" svijeta.

Kad sam nekoliko dana kasnije opet prolazio mimo ovog mjesta, pročitao sam njezinu obavijest u zraku zagrijanom sunčanom toplinom: "Ti si probudio moju čežnju: pustila sam da me zagrli sunce i plesala sve gore do staza divljih gusaka koje mi pokazuju put ka moru." (po Peteru Hortonu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ja neću umrijeti, ponirati kao potok u pustinju. Poput kapi vode spojit ću se s morem (Martin Gutl)

Dok je još bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga (Lk 15,20)

Neki je svećenik pri posjetu bolesniku uvijek iznova primjećivao praznu stolicu s druge strane kreveta i naposljetku pitao o tome. Bolesnik je odgovorio: "Budući da mi je bilo teško moliti, savjetovao mi je prijatelj da onamo stavim stolicu i zamislim da na njoj sjedi Isus i da se upustim u razgovor s njim. Otada mi uspijeva moliti!" 

Poslije nekoliko sam dana primio od njegove kćeri obavijest da je njezin otac umro. I još je dodala: "Ostavila sam ga nekoliko sati samoga, jer je bio relativno dobro. Ali primijetila sam još nešto neobično: njegova glava nije ležala na jastuku, već na stolici pored kreveta." (po Anthonyju de Mellu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, kad mi bude najtjeskobnije pri srcu, istrgni me iz mojih strahova snagom svoga pretrpljenog straha i svojih muka.  

Isus kaže: Nitko nema veće ljubavi od ove, položiti vlastiti život za svoje prijatelje (Iv 15,13)

Odakle onom čovjeku tolika snaga? - Svi su morali biti otpremljeni u koncentracijski logor. Jedan je zatvorenik pobjegao. Radi zastrašivanja su zbog toga morala desetorica u bunker gdje su trebali umrijeti od gladi. Sadistički su izabrani. Neki je otac obitelji kriknuo kad je bio odabran. Tada je dragovoljno istupio franjevac Maximilian Kolbe, da bi umro umjesto njega. Na pitanje: "Zašto to činiš?" odgovorio je: "Ovaj je čovjek mlad i ima obitelj. Ja sam star i živim sam." U bunkeru gladovanja inače se vikalo i zapomagalo. Ovog su puta SS-ovi stražari čuli molitve i pjesme - sve dok i posljednji glas nije umuknuo.
Otac obitelji preživio je koncentracijski logor. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, bojim se da u usporedivoj situaciji ne bih mogao smoći takvu snagu. Smiluj mi se i ne stavljaj me na kušnju. 

                     

Neće više biti noći; i neće trebati ni svjetla od svjetiljke od sunca, jer će nad njima svijetliti Gospodin, Bog, i on će kraljevati u vijeke vjekova (Otk 22,5)

U smrti nećemo naći vagu na kojoj će se vagati naša djela i smatrati se suviše lakima; ni knjigu u kojoj je bilo upisano jesmo li činili dobro ili smo to propustili. Možda će nam više biti žao pred licem Boga koji je ljubav, veoma žao zbog nečega što smo učinili ili propustili u svom zemaljskom životu. No tada se smijemo uzdati u Božje milosrđe.

Katolička Crkva vjeruje da naše molitve pomažu pokojniku, kako bi mu lakše uspio skok u Božje ruke. Zagovori nas usko povezuju s umrlim koji me sada može pratiti kao anđeo čuvar.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, za tebe ne postoje mrtvi, samo živi. "Zajednica svetih" je dobra, snažna, povezujuća duhovna snaga - "odozgo" prema "dolje" i "odozdo" prema "gore". Hvala.     

Pavao piše: Primio sam devet puta po trideset devet udaraca, triput sam bio šiban, jedanput kamenovan, triput brodolom doživio... (2 Kor 11,24-25)

Jednom sam dobio na dar zgodnu kemijsku olovku sa zanimljivom osobinom: kad sam je želio odložiti, funkcionirala je kao mala lutkica s olovnom kuglom umjesto nogu, koja se uvijek uspravlja. Bez obzira na to kamo sam je bacio, nije se dala svladati.

Kad bi barem ja imao tu osobinu da me ništa ne može doista pobijediti. Neki su sveci posjedovali tu osobinu : na primjer Sv. Monika majka velikog Augustina, molila je 30 godina za obraćenje svoga sina Ili župnik od Arsa kome su svakog dana govorili kako je preglup za svećeničko zvanje, no on je ipak u tome uspio i do danas je jedini župnik koji je bio proglašen svetim.
Ali tko zaslužuje da bude svetac? Meni je uzor sam Isus: On je triput na svom križnom putu pao i opet ustao. A "promašenka" Petra učinio je glavarom Crkve!

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, kad mi prijeti da se predam pred nekom teškoćom, daj mi da sretnem ljude koji će me uspraviti.