U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas (1 Iv 4,10)

   Čovjekovo ogorčenje i njegova mrzovolja može ići tako daleko da ga sve dobro razbjesni, iako duboko u sebi još osjeća koliko se pogrešno vlada i postupa.
   Selma Lagerlöf pripovjeda u jednoj od svojih priča o svecima, o Josipu koji se u noći Isusova rođenja uputio tražiti vatru od pastira. Ali naišao je na nekog mrzovoljnog koji je na njega nahuškao psa. Ali kakva je to bila noć?: životinja ga nije htjela ugristi. Zatim je pastir za neznancem bacio svoje koplje. Ali kakva je to bila noć?: koplje ga nije željelo pogoditi. Naposljetku je Josip na pitanje može li dobiti vatre, dobio ljutit odgovor: "Uzmi si nekoliko komada užarenog ugljena, budeš li ih uopće mogao dotaknuti." Ali kakva je to bila noć?: Josip je nosio žar u svojim rukama.

Pastir se tada uznemirio i slijedio ga. Njegovo se kruto srce smekšalo te je pred novorođenim djetetom prostro skupocjenu janjeću kožu kao dar.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, oduzmi mi moju sljepoću, kako bi mogao shvatiti čudo koje se nekoć dogodilo u Betlehemu.  

K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja (Iz 60,3)

   Dopusti da se Božić dogodi u tvom srcu, da se ljubav 

rodi svaki dan iznova, jer Božić postaje vidljiv u svakoj 

ljubavi među ljudima! Sretan Božić! 

   To zapravo ne pristaje jedno uz drugo: s jedne strane sirotinjske jasle i prezreni onoga doba, često ne baš neporočni pastiri koji su prvi našli dijete, a s druge strane prekrasno božićno drvce okićeno svijećema, lametama, šarenim kuglicama, figuricama anđela, zlatnim orasima itd.
   Oboje je međutim znak za dolazak Sina Čovječeg. Prvo je došao u studen i sirotinjsku slamu ovoga svijeta. Jednom će ponovno doći, ali u moći i krasoti. Slama će mu biti pretvorena u zlato.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, neka me sirotinjske jasle sjete na ljude našega svijeta koji siromaški spavaju na slami. Ne želim nemarno prolaziti  mimo onih koje susrećem po tvojoj želji. Neka mi blistavo božićno drvce bude znak da će jednom sve biti dobro za sve ljude.    

   

Očitova se milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude. (Tit 2,11)

Sretan i blagoslovljen vam Badnjak, Adam i Eva! Neka vam srca radosno dočekaju Krista i mir neka bude s vama i vašim bližnjima.

Na božićnoj se piramidi okreću Marija i Josip, pastiri, anđeli i astrolozi  oko "središta" Djetešca u jaslama. Nekoga može to stalno okretanje - kad gore sve svijeće na piramidi - podsjećati na vrtuljak, ali drugi u tome prepoznaju upozorenje na glavno središte čovjekova života: Isusa Krista. U njemu se očituje Božja ljubav prema nama ljudima, od koje nas ništa ne može odijeliti. (po Wolfgangu Raibleu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, danas su mnogi ljudi izgubili svoje središte i zbog toga sve više klize prema dolje, okrećući se pritom kao u vrtlogu. Daj im da osjete kako su zaštićeni u toj ljubavi, da bi se mogli smiriti. 

  

U noći zvjezdanoj,dok vlado je mir.

S nebeskih je staza,sišao Bog,
Da otkupi duše svijeta svog...
I svemir osjeća,taj radosni vir.
Izraelu novom rodi se spas,
Naš najljepši cvijet,naš najljepši kras...


Pjevajte narodi slavu gospodinu ljubav i utjehu on će vam dat...Slava,slava.... 
Slava,slava...Pjevajte narodi slavu gospodinu ljubav i utjehu on će vam dat... 
(oba glasa istovremeno)

Nebesa snježna su i studen je zrak.
Daj dođi da snivaš na srcu mom,
Da zgrijem te duše plamenom.
Jaslice tvrde su,a vjetar je jak.
Nek srce ti bude najljepši dar,
A duša nek pjeva uz topli žar...

Pastiri odu žurno u Betlehem i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama (Lk 2,16)

     To je bio užas: 4 advent se poklopio s Badnjakom. Sakristanu je predstojao pravi stres: u podne je morao sve preinačiti! Kad se svećenik za božićne propovijedi okrenuo da bi pokazao na dijete u jaslama, njegovo je mjesto bilo prazno. Najvažnije je bilo zaboravljeno!
     U katedrali Le Manse je slikar u jednom prozoru svjesno ostavio jasle praznima, kako bi promatraču rekao: ne postane li tvoje vlastito srce jaslama za ovo dijete, tada je ono uzalud došlo.   

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da budem Kristofor, nosač Krista, kako bi i drugi našli dijete. 

 Sveti Kristofor (onaj koji nosi Krista)

Isus kaže: Posijan u trnje jest onaj koji sluša riječ, ali svjetska tjeskoba briga i varavo bogatstvo zaguše riječ. (Mt 13,22)

Umjetnik Salvador Dali postavio je jednom jasle ne u staju već u golemo uho.

Moramo se "pretvoriti u uho" kad nam "drugi" svijet, "zagrobni" svijet želi govoriti. Inače bi moglo biti da u buci vremena više ne razaberemo božansku riječ koja daruje život. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daruj mi čujno srce koje može primiti "šaptajuću poštu" tvoje poruke. 

Dijete nam se rodilo, sina dobismo. Nadaleko vlast će mu se sterat, i miru neće biti kraja (Iz 9,5;6)

 Najveći Božji dar nama ljudima na Božić je bespomoćno dijete u jaslama.
Nije li dijete uvijek najveći poklon nama ljudima? Poklon na određeno vrijeme - poput strijele koji će roditeljski luk uskoro odapeti u svijet. Razmišljamo li o tome, dirnut će nas to čudo; osjetit ćemo tu mora "Bog imati svoje prste"!

Svako dijete treba mnogo ljubavi; ono je "Božji napad na krutost naših srdaca." (Kurt Martin) Ono ujedno donosi poruku da se Bog još nije prestao radovati nama ljudima. (Tagore)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da se naklonim pred tajnom u svakom djetetu.

  

Marija reče anđelu Gabrijelu: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj. (Lk 1,38)

Magarac uz jasle! Magarac je na istoku bio i jest tegleća životinja siromašnih ljudi. Njega često tuku i gone kako bi poslušno obavljao svoj zadatak; a često ga i do krvi batinaju. Kad njače "iaaa", u tom se otegnutom zovu očituje jauk stvora koji trpi.
Ali ne može li se u tom kriku razabrati Da. Da za služenje onako kao što je marija izgovorila svoje Da više tjeskobnog nego sretnog srca.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, kao što si ti kao kralj "u službi prema dolje", ponizno uzjahao na magarcu u Jeruzalem, tako meni pomozi da drugima više perem noge nego glave. 
     

Ali kad se očitova dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima tada nas - ne zbog pravednih djela koja smo učinili, već po svom milosrđu, spasi kupelju novog rađanja... (Tit 3, 4-5)

"Slučajnosti postoje!", kažemo katkad. Jednu od najneobičnijih opisuje Bert Brecht, a zbila se na Badnjak 1908 godine u nekoj čikaškoj krčmi. 

Kao šaljivi "božićni poklon" za čovjeka kojeg je mučio nesavladiv strah od policije, istrgnuli su njegovi znanci tri stranice s adresama policijskih stanica iz starog telefonskog imenika i brižljivo ih umotali u novinski papir. 
Čovjek je oklijevajući i nesigurnim smiješkom uzeo poklon i nespretno petljao s vrpcom. Pritom mu je pogled pao na novinski list koga je očima tako reći gutao. A tada se s osmijehom uspravio i rekao: "Upravo sam u novinama pročitao da je slučaj u Ohiu odavno riješen i svatko zna da ja nisam s tim imao nikakve veze."
Njegov osmijeh i odobravanje nazočnih stvorili su dobro raspoloženje u okupljenom društvu. Bio je to lijep božićni blagdan za sve. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala, Gospodine, što grbavim crtama tako često pišeš ravno.  

Očitova se milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude (Tit 2,11)

   Oko Božića postoji (još) mnogo narodnih običaja kršćanskog porijekla. No pitam li se zašto se jelka tako kiti, mnogi me gledaju sliježući ramenima. 
Neka je mala djevojčica pronašla u staroj kutiji požutjelu srebrenu zvijezdu. na njezino pitanje majka je odmahnula: 

"Ah božićna zvijezda za dosadan blagdan: cijela je obitelj stajala oko okićenog božićnog drvca, a s televizije su se čule ganutljive pjesme. Zvijezda gore na vrhu jelke trebala je sjetiti na malog Isusa koga su pastiri i kraljevi našli u jaslama!" 
"Ispričaj mi sve kako je to bilo s malim Isusom!" Majka  se nije više mogla tako točno prisjetiti. "Ali bio je to dosadan blagdan i svi su bili sretni kad je prošao." 

Zatim je uzela zvijezdu i bacila je u cijev za smeće ugrađenu u zidu. No dijete je to tužno promatralo, mislilo je na lijep blagdan oko božićnog drvca, sa zapaljenim svijećama i prošaptalo: 
"Eno, još uvijek svjetluca!" (po Marie Luise Kaschnitz)  

Običaji oko Božića još su uvijek dovoljno očaravajući da bi djecu začuđenih očiju vodili u središte dobre vijesti.  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine s izvjesnom se nostalgijom sjećam božićnih blagdana iz vremena moga djetinjstva. Tada sam osjećao kako mora postojati važan povod za toliko mnogo slavlja i radosti. Daj mi hrabrosti da se s površnog spustim u dubinu! 

K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše. (Iv 1,11)

Prikazivanja Kristova života još su uvijek vrlo omiljena u doba Došašća i na Badnjak. Tako moraju dječaci i djevojčice, preodjeveni u gostioničare, odbiti trudnu Mariju i zabrinutog Josipa koji je razočaran odlazio, a tada odjednom odlučno doviknuti: "Ostani, Josipe! Dovedi natrag i Mariju! Dobit ćete našu sobu!"
   Neki posjetitelji crkve smatrali su da su djeca pokvarila igrokaz. Ali nije li to bilo najbožićnije prikazanje što su ga ikad vidjeli? (po Lini Donohue)  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ostavi vrata moga srca širom otvorena za svakoga koji mi se bude obratio u nevolji. 

A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i slava se njegova javlja nad tobom. (Iz 60,2)

   Miris grančica adventskog vijenca budi osjećaje iščekivanja, a svjetlost svijeća rasvjetljava tmurno godišnje doba. Svjesnije nego inače palim prvu svijeću: kažem Da sebi, svom životnom svjetlu, svojim sposobnostima i svojim slabostima. Drugom svijećom kažem Da tebi - onakvom kakav jesi. - Trećom se svijećom radujem našem zajedništvu ovdje. Time bih želio reći da  i svim zajednicama kojima pripadam od kojih mogu očekivati samo onoliko, koliko im spreman dati. - I četvrtoj svijeći kažem Da, jer nam se u Isusu pojavilo svjetlo koje nas sve može pratiti i osvjetljivati nam put kojim idemo.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da se ovih dana, i uza svu svagdašnju žurbu, približim tvome svjetlu.       

Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet. (Iv 1,9)

   Za čitavu obitelj moglo bi biti dragocjeno vrijeme okupiti se predblagdanskih dana oko adventskog vijenca, ugasiti svjetlo svjetiljke i gledati u zapaljene svijeće.

     Prva svijeća govori: "Ja trošim sebe da bih vas uputila na pouzdanje: lijepo je moći se pouzdati u nekog čovjeka. Ali katkad sa strahom zatreperim, jer se pouzdanje i vjera sve više gube."
   
  Druga svijeća šapuće:  "Ja svijetlim za mir. Ako se ljudi i narodi međusobno pohode, to uklanja strah. Ponekad se bojim da će me neki zao propuh ugasiti."

    "Ja gorim za radost", javlja se treća svijeća. "Kolike ljude muči tuga srca, iako imaju više od najnužnijeg! Očistite tu i tamo moj stijenj, kako bih mogla jasno i radosno svijetliti."
     
     Četvrta svijeća jasno plamti: "Ja dajem sebe za ljubav. Bez nje ne bi sad nitko sjedio oko ovog vijenca. Ja gorim za dijete u jaslama koje vam donosi Božje svjetlo."  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želim zapaliti svijeću umjesto da kukam zbog tame.

Nada ne razočarava (Rim 5,5)

   Neki je ribar uvijek iznova bacao mrežu u vodu, a zatim je oprezno i pun nade vukao gore. Ali bila je prazna. Svaki put prazna. Ponekad ju je bacao stotinu puta, i radi toga, jer je znao: više je ne bacati značilo je predati se, odustati. A predati se, to bi značilo prestati živjeti. (po Lindolfu Weingärtneru)

"Nikada i ni pod kojim uvjetima ne smijemo očajavati. Nadati se i djelovati, to je naša dužnost u nesreći. Nepouzdano očajavanje znači izbjegavati dužnost." (Boris Pasternak, "Doktor Živago" )

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da se - nadajući se - uvijek iznova odvažujem, uvijek iznova pokušavam.  

Ti si, o Gospodine, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti (Ps 71,5)

Promjena vrijednosti u našem društvu dovodi mnogo toga u pitanje: vjernost, ljubav prijateljstvo, vjeru... Čini se da se jedino nada nije izgubila: nada da će opet doći bolji dani, da će se svladati neka bolest, da će se partner vratiti ... Nada, to je mala sestra među velikim sestrama vjerom i ljubavi. Ali ona je izdržljiva, ustrajna i nepobjediva.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, budi mi hrid kad valovi udaraju o obalu!  

Isus kaže: Ako pšenično zrno ne padne na zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi velik rod. (Iv 12,24)

   "Vi ste prazan orah!" - Tko me tako grdi, smatra me iznutra šupljim i praznim.
Želim sebi dobru jezgru iz koje se može razviti snažna klica. To se ne događa bez bolnih procesa: moje ljuske koje su i moja zaštita, moraju puknuti da bi omogućile novi, daljnji razvoj - kao što se Abraham sa 75 godina zaputio iz sigurnosti svoga zavičaja u zemlju kanaansku. (Post 12,4);
kao što su Izraelci morali napustiti Egipat, da bi dospjeli do novih obala. (Izl 12,18)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, razbij moju ljusku, moju sebičnost; dirni u moju jezgru, u središte srca, i pošalji me (po Christine Heuser)
  

Njegova se vrata (vrata nebeskog Jeruzalema) nikad neće zatvarati danju. Ništa nečisto nikad neće u nj ući! (Otk 21,25;27)

U bajkama postoje mnoga vrata, na primjer vrata istine, koja kao u priči "Frau Holle", preliju onoga koji uđe zlatom ili "smolom".

U knjizi "Die unendliche Geschichte" ("Beskonačna priča") Michaela Endea govori se o trima čarobnim vratima: kroz

"Vrata velike zagonetke" može proći samo onaj koji ponizno podnese strah od nepojmljivog i nadmoćnog. Tako će izgubiti svaki strah -

"Vrata čarobnog zrcala", pokazuju svakom njegovo pravo duhovno biće. Tko želi proći kroz njih, mora najprije potpuno ući u samoga sebe, kako bi tada mogao ići dalje mirne savjesti, neopterećen poput novorođenog djeteta. -

Treća se vrata zovu "Vrata bez ključa", njihov neuništiv materijal reagira samo na nakane dotičnog čovjeka. Što više želi netko posjedovati, to se ona čvršće zatvaraju. Otvaraju se samo onom tko želi ući bez proračunatih nakana.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da kažem Da svome biću, da krenem na put bez proračunatih nakana i ponizno se približim jaslama tvoga sina. 

      

A Zemlju evo tmina prekriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. (Iz 60,2)

Jednom je Oleg Popov, glasoviti klaun, veoma zorno prikazao kako svjetlo, što ga dajemo dalje, čini okolinu svjetlijom:
Reflektor baca svjetlo na sićušnu površinu unutar cirkuske arene. Oleg dolazi, noseći u ruci mali kovčeg i u svjetlu se s užitkom proteže. Ali svjetlo putuje dalje i klaun trči za njim u svojim prevelikim cipelama i širokom ogrtaču. I to se ponavlja. Naposljetku mu uspijeva kovčežićem uhvatiti svjetlo. I kad ga tada u mračnoj areni istresa iz kovčega, odjednom ispunjava čitav cirkurski prostor gotovo danja svjetlost.

U svjetlu ćemo ostati samo dok budemo slijedili Isusa, kao što je on sam rekao: "Ja sam svjetlo svijeta. Tko me bude slijedio neće ostati u tami."  I jedino ako ne budemo svjetlo uhvatili samo za sebe, već ga budemo davali dalje, učinit ćemo svijet svjetlijim (po Josefu Weissmannu)    

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ja ne mogu biti grad na gori (usp. Mt 5,14-16), ali neka barem moja "kuća" ima prozor s koga pada na ulicu prijazno svjetlo. 

Svijetlite kao zvijezde u svemiru! (Fil 2,15)

"Čovjek dolazi po Ti do Ja."

To je iskusio i čovjek koji je napokon smio donositi kući svjetlost čudotvornog plamena. Vjerovao je da će mu sada biti sreća sklona čitav život. Kad je nekom ozeblom čovjeku trebalo dati vatre za njegovu hrpicu gorivog drveta, učinio je to posve preko volje: svrha mu je bila suviše banalna.

Na njegovu ga je daljnjem putu zadesila strašna oluja i plamen se ugasio. Tada se sav sretan sjetio onoga kome je dao vatre i krenuo natrag njemu. Ali dalek i naporan put preko mora i kopna k svetom mjestu nije više uspio prevaliti.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj mi da katkad budem poput svjetionika koji drugima daruje orijentaciju.  

U to vrijeme ode Isus na goru da moli. Tu provede cijelu noć moleći Boga. (Lk 6,12)

Slomljena je noga ili ruka. Svakome je samo po sebi razumljivo  da se mjesto prijeloma mora staviti u položaj mirovanja, kako bi se stvorilo novo tkivo. Tada može mjesto prijeloma biti otpornije nego prije.
Ali postoje lomovi na duši ili u snagama našega duha jer su opterećenja jednostavno prevelika. I tu je potreban "sadreni zavoj oko duše": mir, tišina šutnja počinak. Pri slomu živaca premalo je reći: "Hajde priberi se!"

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želim sebi uzeti više vremena za samoga sebe i priuštiti si dovoljno sna i odmora.

Glas jednoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji; poravnajte mu staze! Neka se svaka dolina ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne; neka krivudavi putovi postanu pravi, a neravni ravni. (Lk 2,5)

Ruska lutka Babuška nalazi se u mnogim dječijim sobama. Iz nje se može izvaditi do deset lutkica jednakog izgleda, a svaka je sve manja. Nije li ona simbol za mnogoslojnost čovjeka? Ne kriju li se često dvije duše u našim grudima?

Anđeo i đavo; asket i lakoumno smion čovjek; mekušac i silnik; vuk i janje, klaun i depresivac, stidljivac i vulkan, žrtva i ubojica. (po Hermannu Josefu Coenenu)

Što bi se dogodilo kada bi Bog zauzimao najdublje mjesto u srcu?

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, nikoga ne možemo razumjeti do posljednjeg kutka njegove duše: često sam samome sebi zagonetka. Ali ti si veći nego naša savjest. (po 1 Iv 3,20)    

Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboravit neću. (Iz 49,15)

Jedna majka može othraniti sedmero djece, ali sedmero djece nije u stanju prehranjivati svoju majku - kaže narodna poslovica.

I neki je uspješni poslovni čovjek, sin jedinac majke udovice, dugo vrijeme zaboravljao svoju majku. Ali tada ga je jednog dana obuzeo nemir i tako ju je posjetio. Proveli su zajedno radosne sate kad su se prisjećali mnogih stvari.
   Kad je sin navečer želio prenoćiti u hotelu, pokazala mu je majka malu sobicu u svom sirotinjskom stanu, s čisto presvučenim krevetom "Ali nisi uopće znala da ću doći", rekao je začuđeno. A majka je odgovorila: "Svih sam se ovih godina nadala tvome dolasku. Za tebe je uvijek bio pripremljen krevet."

ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala, Bože, za tvoju ljubav prema nama ljudima. I što mnogi stanovi u tvojoj "kući" čekaju na nas. (po Iv 14,2)  

Glas jednoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze! (Mt 3,3)

Bolje zapaliti svijeću nego psovati tamu. 

Neki je pastir doviknuo slavuju: "Zašto više ne pjevaš?" On je odgovorio: "Zar ne čuješ kreketanje žaba? Prođe me želja za pjevanjem!"  "Dakako da čujem", odgovorio je pastir, "ali ja to čujem tako jasno samo zato, jer više ne čujem tvoj glas!" (po Hottholdu Ephraimu Lessingu)

Poneko "kreketanje" iz medija zvuči uistinu gnusno, ali zašto im tada sami, predajući se, prepuštamo bojište?

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, osnaži me, kako bih se mogao zalagati za dobro i lijepo, da tu i tamo zabliješti komadić neba.  

Nek se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek ljiljan procvjeta. (Iz 35,1)

Trešnjine grane, stavljene u vodu na blagdan sv. Barbare (4.12) cvatu oko Božića. Legenda kaže da se na putu u tamnicu zaplela u njezinu haljinu trešnjina grana koju je stavila u vodu. Rascvala se na dan njezina smaknuća. Bijeli cvijetovi - usred zime - znak su nade. U našoj sumnji u same sebe i u svijet i u strahu od onoga što može doći, šalje nam Bog svoga sina; nismo ostavljeni sami.

ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala, dobri Bože! Jer rođeno nam je dijete, darovan nam je sin! Zove se savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. (po Iz 9,5)      

Bog koji je zapovjedio: Neka iz tame zasvijetli svjetlo!, on je zasvijetlio u našim srcima da osvijetli spoznaju slave Božje na licu Kristovu (2 Kor 4,6)

Gledamo u svjetlost adventske svijeće i razmišljamo: svijeća gori nečujno Mnogo dobrog dolazi iz tišine. Ona širi svjetlost: sva je tama velike prostorije nemoćna protiv nje.
   Svijeća se troši dajući svjetlost i toplinu: kao što je dijete u jaslama već poslije rođenja uzelo na sebe muku  - iz ljubavi prema ljudima. U svjetlosti svijeće mogu se orijentirati: dobra vijest tog djeteta može me voditi i usmjeravati.
   Plamen grije: Isusovo me djelo izbavljenja čuva od hladnog očajanja i beznadnosti. (Axel kühner)

ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala, gospodine, ti želiš učiniti svijet svjetlijim - i po nama.    

Isus kaže: Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi sigurno neće ići po tami, nego će imati svijetlo koje vodi u život. (Iv 8,12)

    Ako se sukobe svjetlo i tama, uvijek pobjeđuje svjetlo! Stoga sve mitologije upućuju na sljedeće: tama se kloni svjetla, da ne bi i sama postala svjetlom.
    Svakako je umirujuće znati: sva tama svijeta nije u stanju ugasiti svjetlost jedne svijeće! Ostanem li u "snopu Isusovih svjetlosnih zraka", neću moći zalutati u tami.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ne mogu biti poput svijetlećega grada na brdu. Ali danas bih želio s vremena na vrijeme biti svijetao prozor.  

Isus kaže:Tada će (ljudi) vidjeti Sina Čovječjega gdje dolazi na oblaku s velikom moći i slavom. Kada to počne bivati uspravite se i podignite glave, jer je blizu vaše oslobođenje. (Lk 21,28-28)

"Molim vas pričekajte me ovdje!" , rekao sam slijepcu u vrevi velegradskog kolodvora i uštedio mu put do šaltera i ploče s voznim redom. Kad sam se vračao, morao sam se na trenutak zaustaviti i pogledati njegovo lice. Na njemu se vidjelo strpljivo, mirno čekanje, bez ikakve sumnje da ću se vratiti. Tada sam shvatio: tako bi zapravo moralo izgledati lice kršćanina u vrijeme došašća. (po Heinzu Schäferu)    

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, vjerujem u to da ćeš opet doći i da će jednom sve biti dobro.