Gotovo smo svi mi po uvjerenju svojih roditelja počeli kao "čudo od djeteta", ali smo tada s rastućom dobi morali spoznati svoju ograničenost.
To je kao s neobično nadarenim dječakom koji je već u najmlađoj dobi izazivao u ljudi čuđenje. O njemu se pročulo u svijetu i on ga je želio više upoznati. Ali već je na prvom raspuću morao izabrati između triju mogućnosti, tako da se njegov svijet već smanjio; jer dolinu desno i lijevo nije mogao izvidjeti. I tako se tragedija nastavljala: njegovih je mudrosti bilo sve manje. Naposljetku ga je još jedva tko dolazio slušati, jer je morao izostavljati tisuću iskustava. Ali išao je dalje - sve do nekog vrha: tada je odjednom ugledao pod sobom sve one propuštene doline i osjetio da je unatoč osiromašenju svoje mudrosti ipak čitav život išao uzbrdo. (po Hansu Künstleru)
ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, blagoslovi me na mome putu koji me stubu po stubu vodi dalje sve do križa što stoji na najvišem vrhu života.
Nema komentara:
Objavi komentar