Ljubav je strpljiva (1 Kor 13,14)

   Kad su američkog predsjednika Benjamina Franklina (+ 1790. god.) jednom pitali zašto unatoč velikim zaprekama ne odustaje od neke stvari, on je odgovorio: "Promatrajte kamenoresca pri radu! On možda stotinu puta udari na isto mjesto, a da se ne vidi ni najmanja napuklina. Ali tada, pri sto prvom udarcu, odjednom se kamen raspukne na dvoje."
   Uspjeh nije donio taj jedan udarac, već mu je pridonjelo onih stotinu prethodnih. (po Jamesu Kelleru)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, znam, samo neprekidna kaplja dube kamen. Želim pokušati da ni u naoko bezizglednim situacijama ne "bacim kaplje u trnje", ne izgubim hrabrost. 

Gospodine, snago moja, pohiti mi u pomoć! (Ps 22,20)

"Ne možeš li glasnije zvati u pomoć?" pitao je čovjek jecajuće dijete kome je neki mladić oteo novac. 

"Ne", reklo je dijete i pogledalo čovjeka s novom nadom, jer mu se nasmiješio. Ali čovjek je rekao: "Tada daj ovamo i posljednje novčiće!", uzeo djetetu preostali novac i nestao.

Tako provokativno upućuje Bert Brecht da su nepravda i nasilje često samo zato tako neistrebljivi, jer oni koji su njima pogođeni ne poduzimaju - iz često razumljivih razloga - ništa protiv toga. 

ZAVRŠNA MOLITVA:  Gospodine, ne želim da sve ostane samo pri negodovanju zbog  nepravde koja se događa u mojoj  okolini. Daj mojoj hrabrosti vjetra u leđa da se mogu tome suprostaviti. 

Kralj Salomon je na Božju ponudu da nešto zaželi, odgovorio: Podaj svome sluzi pronicavo srce da može... razlikovati dobro od zla. (1Kr 3,9)

Zašto katkad neki kulturni događaj "nije bio ništa", zašto poneki razgovor ili molitva ne uspije?

Zato što, kako je rekao neki iskusan čovjek meditacije, često sjedimo, ali u mislima već stojimo; često stojimo, ali u duhu već hodamo; često hodamo, ali smo u svojoj mašti već stigli; možda želimo moliti, ali smo u sebi već pri dnevnim poslovima...

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daruj mi uvid u pažnju da mogu doista uživati u dotičnom trenutku.  

Bog mu reče: Luđaće! Još noćas zatražit će ti se natrag duša. Komu će pripasti ono što si skupio? Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne sabire bogatstvo koje pred Bogom vrijedi.

Neki demonstrativno listaju svoj rukovnik ili nose sa sobom dobro vidljiv svoj mobitel, kako bi dokazali svoju važnost. Ali nije zapravo važno koliko osoba srećem, već kako ih srećem-, jer onaj kojeg upravo srećem, taj je najvažniji; a najvažniji je dan u godini upravo današnji, jer važan je čin koji se sada od mene traži.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, svakog dana mogu darivati ljubav i prijateljstvo. Ti meni daruj radosno srce i otvorene ruke., 

Budite jedan prema drugom prijazni i puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog i vama oprostio. (Ef 4,32)

Što propovijeda svećenik zaručnicima koji žele blistavih očiju izgovoriti svoje "Da" ?

Neki se novozaređeni svećenik mnogo trudio prije prvog vjenčanja što ga je imao obaviti. U svojim je razmišljanjima spontano zamolio za savjet staru ženu koju je sreo: "Što je po vašem mišljenju najvažnije što bih trebao dati mladencima da ponesu na put?" Žena je isto tako spontano odgovorila: "Kažite im da trebaju uvijek iznova jedan drugom oprostiti!"  

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daj da opraštanje djeluje poput ulja pri trvenjima u zajedničkom životu! 

Svakomu se daje objava duha na opću korist (1Kor 12,7)

Nisam li ja kao pojedinac nemoćan? Ne: ako se pri sastanku u poduzeću ili u razredu samo jedan pojedinac, javivši se za riječ, postavi protiv postojeće tendencije, to ima utjecaja; to ohrabruje druge koji su se do tada bojažljivo ustezali reći što misle. Tako može rasprava dobiti posve drugi pravac.

Jedan ptičji glas može pokrenuti lavinu, a jedna sićušna beskrajno nježna pahuljica, gotovo bez težine, može s milijunima drugih takvih pahuljica primorati brzi vlak da se zaustavi.

Afrička poslovica kaže: "Ako mnogo malih ljudi načini na mnogo malih mjesta male korake, tada mogu obnoviti lice Zemlje"     

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, želim se pokušati odvažiti na proturječje. Daj mi pri tom pravi ton.  

Isus kaže: Tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu ja dati postat će njemu izvorom one vode što struji u život vječni. (Iv 4,24)

   Zdenac blizu neke seljačke kuće davao je čak i pri najvećoj ljetnoj suši svoju hladnu ukusnu vodu. U vrijeme modernizacije bio je zapečaćen. Sve dok jedan stari ukućanin nije poželio još jednom pogledati u vlažnu dubinu. I što je otkrio? Zdenac je presušio!
   Bezbrojni sitni tijekovi vode koji pune takav zdenac, presuše ako se uvijek iznova ne crpe. (po Johnu A. Sanfordu)

Nije li to slično našim životnim snagama ljubavi iz kojih se hrani naša svagdašnjica?: uzdati se, voljeti, osloboditi, dijeliti... to se mora svakodnevno uvježbavati!

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ne daj da ikad presuše tvoji izvori u meni
   
   

Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život, (Mt 12,26)

Kako mnogi više ne shvaćaju - ili o tome ne razmišljaju - odakle dolaze i kamo idu, manjka im cilj i smisao u životu.

Tako je kao s paukom koji je pri kontrolnoj ophodnji obilazio mrežu da bi je okrpao. Tada je opet otkrio i "nit prema gore" po kojoj se spustio i na kokoj je visjela njegova mreža.
Budući da je u svojoj zaposlenosti posve zaboravio na nju i sad ju smatrao suvišnom, bez oklijevanja ju je odgrizao. S njim je istog časa pala i mreža u dubinu i omotala se oko njega poput mokre krpe.

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ne dopusti da raskinem vezu s tobom, jer dolazim iz tvojih ruku i opet ću u tvoje ruke pasti. 

Al onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima (Iz 40,31)

Vjera brda pomiče! Biste li sjeli u tačke koje plesač na užetu gura po njemu uz zadivljene poglede brojnih gledatelja?  Ne, ni ja.
Ali neki se dječak javio, popeo se u kolica i dao se tako gurati po žici, uz napetu šutnju mnoštva. Naposljetku su svi oduševljeno pljeskali. Kad su poslije pitali dječaka odakle mu hrabrost, on se nasmiješio i odgovorio: "Ta to je moj tata!" 

ZAVRŠNA MOLITVA: Bože, ti si mi otac i majka. Daruj mi krila pouzdanja koja mi neće nikada dopustiti da se srušim!

Ne uskraćuj sebi sadašnje sreće i ne daj da ti izmakne dio dopuštena užitka. (Sir 14,14)

Tuga je srca temeljno zlo našega vremena. Koliko se guta antidepresiva - u našoj zemlji šlarafiji?

Neki rabin koji je svoje učenike poučavao da vole život i da se ne odriču ljepote svijeta, dodao je tome: "Predugo trpljena tuga je grijeh, jer nas čini mrzovoljnima; ona se pretvara u mržnju prema samom sebi. A tko mrzi samoga sebe, taj naposljetku mrzi i svoje bližnje." (po Elie Wieselu)

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, radosna, sigurna vjera i vedro raspoloženje u životu, to su "Darovi neba". Ali ja ih želim - prema svojim snagama - postići i vlastitim trudom. 

Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav - to troje-, ali najveća je među njima ljubav. (1 Kor 13,13)

Postoji sedam korjenitih grijeha koji mogu u našoj duši neprimjetljivo razviti gust splet korijenja koje sve zaraste i guši: pretjeran ponos koji u svojoj oholosti misli da ne treba Boga i ljude; otrov zavisti u očima i mozgu; neobuzdana srdžba; gotovo životinjska spolna požuda koja navaljuje na svaku žrtvu; gramzljivost koja može uskratiti san i ubijati narode; neumjerenost u užitku i tromost koja izbjegava sve dobre mogućnosti.

Protiv toga postoji sedam ljekovitih biljaka koje mogu "zlim travama" oduzeti svjetlo i time im onemogućiti rast; poniznost, to znači hrabrost da se služi; ljubav; krotkost; čista srca; milosrđe koje se zalaže u borbi za više pravednosti; samosvladavanje i marljivost. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Bože, daj mi da s tobom kao osloncem ostanem gospodar u vrtu svoje duše.      

Gospodin će te svojim krilima zaštititi, i pod njegova će se krila skloniti; vjernost je njegova štit i obrana! Nećeš se bojati strašila noćnoga, ni strelice što leti danju (Ps 91, 4-5 )

O sv. Sebastijanu, zaštitniku streljačkih udruga, saznajemo predajom da je bio proboden strijelama.

Ali i danas ima dosta strijelaca koji su stručno usavršeni za pogotke u srce, iako pritom poneka strelica ode u oko: otrovne strelice koje počinjiu riječima: "Jeste li već čuli...?", odapinju se nenadano iz zasjede. Često to nisu strelice, već nešto poput malih podmuklih metaka koji pogađaju slično ubodu igle. Od njih nismo sigurni ni u kojem poduzeću, ni u kojem dijelu grada, ni u kojem selu. Posvuda bi se zapravo morali dijeliti veliki ljepljivi melemi za rane, kako bi ih ljudi lijepili jedan drugom na usta ili na rane iz kojih mnogi "sveci" krvare. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Sveti Sebastijane, daruj nam svoju hrabrost, ti koji si - i poslije prividne smrti mučeništvom strijelama - opet sljedbenički stupio pred cara.

Prije svega, imajte žarku ljubav jedan prema drugome: jer ljubav oprašta mnoge grijehe. (1 Pt 4,8 )

Bila je upozorena: mlada je djevojka-ubojica opasna zatvorenica. A čuvarica je ipak ostavila vrata ćelije otvorena, pošla ravno zgrčenoj zatvorenici, zagrlila je i poljubila. Tada je mlada djevojka spustila ruke, zaplakala i poslije nekog vremena rekla: "To je prvi poljubac koji sam dobila u životu." 

Dijete treba blizinu, ono mora moći dobivati ljubav u tepanju, milovanju, toplim riječima, osmijehu. Dokle god dijete želi u naše naručje  - godine za to brzo prođu, ne smijemo ga nikad odbiti ako za to ne postoje razlozi koji nas na to prisiljavaju. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala ti, Gospodine, na oslobađajućoj snazi ljubavi!     

A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je veza savršene skladnosti. (Kol 3,14)

Tko osjeća premalo naklonosti drugih, taj zakržlja. To se ponajprije odnosi na djecu. Poznat je nečovječan pokus cara Friedricha II (+ 1250. god.) on je dao na Siciliji sabrati nahočad koja još nije znala govoriti, kako bi pronašao prajezik ljudi. Njegovateljice su smjele davati djeci sve što im je potrebno za rast, dakle hranu i odjeću, toplinu i lijekove, ali nikakvu lijepu riječ, nijedan osmijeh, nikakvu naklonost! I koji je jezik proizašao iz takvog pokusa? Djeca su zaostala u razvoju i ostala nijema! Nijedno od njih nije odraslo. 

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine želio bih biti "prolazna postaja" za naklonost, pomoć i osjećaj sigurnosti što ih ja primam od drugih ljudi.