Danas se katkad ljudi ocjenjuju po njihovoj probitačnosti za društvo i razmišlja se kako bi se tu mogli smanjiti golemi troškovi. Kako je Isus vjerojatno mislio o tome, pripovjeda sljedeća priča:
Isus je gurnuo nekog čovjeka u invalidskim kolicima u sredinu i pitao: "Koliko mislite da vrijedi ovaj čovjek?" Ludi su odmah pomislili na opterećenje društva i goleme izdatke, te gledali šutke u pod. Isus ih je redom pogledao, a tada rekao: "Ovaj je čovjek Božji stvor, vrijedan, jedinstven i nezamjenjiv. On je kao Božja slika i prilika isto tako i odraz njegove ljubavi koju iskusi samo onaj koji ga uistinu želi upoznati!"
Tada su svi polako podigli glave i začuđeno zapazili na licu teškog invalida do tada neprimjećen sjaj (po Bertholdu Lutzu)
ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ne želim suditi ni o čijoj vrijednosti - ta i ja bih želio biti bezgranično voljen - i nikada si ne prisvojiti pravo da odlučujem o vrijednosti ili bezvrijednosti nečijeg života.
Nema komentara:
Objavi komentar