Marie Noel, francuska mističarka (1883. - 1967.) pisala je o mračnim trenucima u svom odnosu prema Bogu:
Priča moje duše, to je priča o sjemenu.
U proljeće sam bila sjeme na vjetru, bila sam cvat,
bila sam igra i radost.
Tada sam te, o moj Bože, toliko voljela.
U ljeto je moje sjeme sazrelo:
dala sam ti neka djela.
U jesen sam sve izgubila.
nemam više ništa što bih ti mogla dati
Nema ni cvijeta ni sjemena.
Ja više nisam ja sama
ni bilo što nalik na mene.
Iz sloma u slom sve sam se više pretvarala
u prah.
Tu sam, izmlaćeno žito,
izmljeveno brašno, tu sam:
kruh, umješan, ispečen,
razgažen, sažvakan, uništen.
Ništa mi nije ostalo.
Nemam ti što dati, o moj Bože,
ni cvijet ni plod ni srce ni djelo;
ništa više od pokornog zalogaja
suhog kruha.
ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, ti si se sam osjećao na križu napuštenim od Boga -, a ipak si zvao svog Boga. Daj mi da i ja to učinim ako se budem osjećao udaljenim od Boga i istrošenim.
Nema komentara:
Objavi komentar