Junačko djelo izvede mišicom svojom: rasprši one koji su oholi u misli srca svoga; zbaci s prijestolja vladare, a uzvisi neznatne. (Lk 1,51-52)

U nama se mora slomiti oholost, kako bismo postali dovoljno ponizni da spoznamo kako nam je najzad sve darovano.

Tako priča neki čajnik koji je preživio teške stvari: 

"Nekoć sam vladao na stolu srcem od kamena. Ta što su bili drugi bez mene - 

davatelja onog najvažnijeg? I dao sam im itekako da to osjete! 

Kad me neka ruka nehotice ispustila, te sam bez drška i poklopca bio poklonjen nekoj prosjakinji,

doživio sam u služenju najveće ispunjenje: 

prosjakinja me napunila zemljom i u nju stavila cvjetnu lukovicu koja je postala moje novo, živo srce. Svi su se divili prekrasnom cvijetu koji je iz nje izrastao, ne meni; 

ali znao sam da sam ja njegov oslonac i njegova pomoć."

ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, podsjeti me na moje loše strane i slabosti ako pokušam biti ohol. Ali učini me svjesnim mojih dobrih strana i mojih snaga ako me bude mučio kompleks manje vrijednosti.