Pri dolasku u novi župni dvor bila je najprije uređena soba za meditaciju. Kad je neki stariji obrtnik zavirio u nju, spontano je rekao: "I ja bih trebao takvu prostoriju!" Vidjevši moj začuđeni pogled, dodao je: "Znate, poslije napornih radnih sati mučim se još jedan sat probijati kroz gust promet. Tada bih najprije trebao pet minuta mira, kako bih se mogao lijepo ophoditi sa svojom ženom i djecom!"
Tu sam morao pomisliti na indijanske nosače pri ekspediciji na Himalaju. Europljani su tjerali da se poslije kratkog odmora krene dalje. Ali nosači su se pravili kao da nisu ništa čuli i ostali dalje sjediti spuštena pogleda k zemlji. Naposljetku je jedan od njih prekinuo šutnju: "Mi još ne možemo dalje; moramo čekati da nas naše duše sustignu." (po Eugenu Ruckeru)
ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, zašto sebi priuštim tako malo odmora koji bi mogao uskladiti moje tijelo i moju dušu?
Nema komentara:
Objavi komentar