Na pitanje "Što je smisao života?" izvadio neki čovjek iz svoje lisnice malu krhotinu zrcala i rekao:
"Kao dijete našao sam tu krhotinu. Očaravalo me upravljati njome svjetlost na mračna mjesta do kojih nikada ne dopire sunčana svjetlost. -
To sam osjetio kao parabolu za svoj život: ja sam krhotina zrcala kojom mogu baciti svjetlost na mračnim mjestima u ljudskim srcima i darivati pouzdanje, pomoć i dobrotu. " (po Robertu Fulghumu)
To sam osjetio kao parabolu za svoj život: ja sam krhotina zrcala kojom mogu baciti svjetlost na mračnim mjestima u ljudskim srcima i darivati pouzdanje, pomoć i dobrotu. " (po Robertu Fulghumu)
ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, pomozi mi da kao komadić zrcala darujem dalje svo ono "svjetlo" što sam ga dobio od Tebe i bližnjih.
Nema komentara:
Objavi komentar