Tko se upušta u susrete s ljudima, morat će pretrpjeti svakakve duševne povrede.
Bismo li više voljeli da nam bude kao snježno-bijelom listu papira koji - kako piše Khalil Gibran (+ 1931. god.) - želi očuvati svoju čistoću i radije bi otišao u vatru nego da bude zaprljan nečim tamnim ili pak nečistim? Tintarnica se tome smije u svome mračnom srcu, ali se ipak ne usuđuje dirnuti bijeli papir. Tako on ostaje čist -, ali prazan.
To je slično čovjeku koji na sudu pokazuje Bogu ruke i govori: "Gledaj, Gospodine, poštovao sam tvoj zakon , nisam učinio nikakvo zlo. Moje su ruke čiste!" Ali Bog mu odgovara: "Bez sumnje-, ali one su prazne." (po Raoulu Follereuu)
ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, znam, krivnju mogu navući na sebe i time da propuštam činiti dobro. Toga se sjetim kada bi želio uzmaknuti iako bih bezuvjetno morao djelovati, nešto poduzeti.
Nema komentara:
Objavi komentar