Gospodine, često ti nabrajam što bi mi još trebalo u ovom mom malom životu, gdje me svrbi duša, koga sam se zasitio, što me povrijedilo, čega sam se poželio. No ti to sve znaš Gospodine. Odavno, Ti znaš sve. Tvoje misli nisu moje misli. A Tvoje srce preobilno je ljubavlju za mene.
Želim se Gospodine sav prepustiti ovoj istini: Ti si milostiv. Tvoja milost na mene čeka. Ti znaš moje sljepoće, moje gluhoće, znaš od čega moje srce boluje. Žudim da moja duša sada svom snagom povjeruje u Tvoju milost, i da joj vjeruje čvrsto i snažno, iznad svih okolnosti mog života. Čeznem se sav predati beskrajnom povjerenju Tebi.
Advent je, i još jednom ćeš me naći usred moje bijede, još ćeš jednom poći meni ususret, tamo gdje jesam, ma kakav jesam. Želim Te dočekati, bio siromašan i prazan, bio grešan i nedostojan, želim Te dočekati s vjerom, želim oči koje će Te prepoznati.
Dotakni svojim rukama oči moje poput očiju slijepca, povedi me tamo gdje je Tvoja milost vidljiva.
p. Ivan Mandurić
Nema komentara:
Objavi komentar