U gostionici sjedi svećenik sa svojim prijateljem, a kod drugoga stola blaguje gospodin sa suprugom, koja je bez rukava i upadno škrto obučena. U jednom trenutku pristupi svećeniku gospođa s tanjurom na kojem je, uz drugo voće bila i jedna izvanredno lijepa i velika jabuka.
- Velečasni smijem li vam ponuditi ovu jabuku?
- Hvala, gospođo, bit će bolje da je pojedete Vi.
- Zašto bi bilo bolje? Uzmite velečasni, učinite mi tu radost...
- Ne, gospođo, Vi imate razlog pojesti tu jabuku, kojega ja nemam.
- Ja imam razlog za jabuku, kojega Vi nemate? To je interesantno.
Vi ste pobudili u meni znatiželju. Molim vas recite, koji bi to razlog mogao biti?
- Bojim se, da se ne biste možda uvrijedili?
- Nipošto, samo recite.
- Pa dobro, znate, kada je Eva u raju pojela jabuku, onda su joj se otvorile oči i ona je opazila, da nije bila obučena. Zato i Vi, gospođo izvolite pojesti ovu jabuku
Svi su se od srca nasmijali. No i gospođa se brzo snašla te se i sama srdačno nasmijala.
- Velečasni priznajem da imate pravo, ja ću se popraviti.
- Velečasni smijem li vam ponuditi ovu jabuku?
- Hvala, gospođo, bit će bolje da je pojedete Vi.
- Zašto bi bilo bolje? Uzmite velečasni, učinite mi tu radost...
- Ne, gospođo, Vi imate razlog pojesti tu jabuku, kojega ja nemam.
- Ja imam razlog za jabuku, kojega Vi nemate? To je interesantno.
Vi ste pobudili u meni znatiželju. Molim vas recite, koji bi to razlog mogao biti?
- Bojim se, da se ne biste možda uvrijedili?
- Nipošto, samo recite.
- Pa dobro, znate, kada je Eva u raju pojela jabuku, onda su joj se otvorile oči i ona je opazila, da nije bila obučena. Zato i Vi, gospođo izvolite pojesti ovu jabuku
Svi su se od srca nasmijali. No i gospođa se brzo snašla te se i sama srdačno nasmijala.
- Velečasni priznajem da imate pravo, ja ću se popraviti.
Samo nas oholost prijeći da postanemo sveci;
ona je lanac što drži na okupu sve opačine
(Ivan Vianney)
Odijelo čovjeka, smijeh zuba njegovih
i hod čovjeka kazuju, što je na njemu!
(Sir 19,30)
Nema komentara:
Objavi komentar