Apostoli su molili, Gospodine, daj nam više vjere! Kada smo sve učinili da svoju vjeru sačuvamo i ojačamo, onda još molimo da nam je Gospodin i očuva i ojača, uveća, jer - vjera je dar, milost našega Boga. Bez Njegove pomoći naša će vjera biti uvijek slaba, jer smo mi uvijek slabi: krhki, slabi ljudi - slabo vjerujemo, još slabije po vjeri živimo.
Zato često molimo: Gospodine, daruj nam više vjere! daj nam više vjere i više istinskoga osvjedočenog života.
Mnogima vjera slabi jer im u životu slabo ide: stigla ih bolest, nesreća, pratio ih neuspjeh... Ako Bog postoji zašto mi je oduzeo moje dijete? govorila je u očaju jedna od najljepših i najumnijih žena Amerike svoga vremena Clare Boothe Luce. Ali to ju je potaklo na razmišljanje; obratila se i postala je jedna od najčuvenijih katolkinja Amerike.
Druga velilika obraćenica, modernog vremena Clare Charidan, rođakinja W. Churchila, obratila se istom kad joj je Bog uzeo sina. Ona sama napisa: Kroz dvadesetjednu godinu moj sin bio je moj idol. Voljela sam ga više nego sve i na nebu i na zemlji. možemo tek zamisliti očaj i suze te majke kada je izgubila sina. ali gubitak sina bio je dobitak Boga, mira i sreće u Boga.
Na nesreću svi nismo takvi: mnogi gube vjeru kad dođu patnje, bolesti i kušnje. Zaboravljamo da nam Gospodin nije obećao nemoguću sreću na zemlji, nego vjećnu sreću u vječnosti.
Zato često molimo: Gospodine, daruj nam više vjere! daj nam više vjere i više istinskoga osvjedočenog života.
Mnogima vjera slabi jer im u životu slabo ide: stigla ih bolest, nesreća, pratio ih neuspjeh... Ako Bog postoji zašto mi je oduzeo moje dijete? govorila je u očaju jedna od najljepših i najumnijih žena Amerike svoga vremena Clare Boothe Luce. Ali to ju je potaklo na razmišljanje; obratila se i postala je jedna od najčuvenijih katolkinja Amerike.
Druga velilika obraćenica, modernog vremena Clare Charidan, rođakinja W. Churchila, obratila se istom kad joj je Bog uzeo sina. Ona sama napisa: Kroz dvadesetjednu godinu moj sin bio je moj idol. Voljela sam ga više nego sve i na nebu i na zemlji. možemo tek zamisliti očaj i suze te majke kada je izgubila sina. ali gubitak sina bio je dobitak Boga, mira i sreće u Boga.
Na nesreću svi nismo takvi: mnogi gube vjeru kad dođu patnje, bolesti i kušnje. Zaboravljamo da nam Gospodin nije obećao nemoguću sreću na zemlji, nego vjećnu sreću u vječnosti.
Kršćanin ne prihvaća svoju vjeru jer je
ugodna nego jer je istinita!
(Fr. Mauriac)
Nema komentara:
Objavi komentar