U jednom je vrtu raslo prekrasno bambusovo drvo. Jednog
se dana vlasnik zaustavio pred njim i rekao: "Trebam te!" Drvo je odgovorilo: "Da, gospodaru, spremno sam!" Gospodarev glas je postao ozbiljan: "Da bih te upotrijebio, moram te obrezati, skinuti lišće i po sredini ti prorezati stablo!"
Drvo se, do srži pogođeno, naklonilo i prošaptalo: "Gospodine, reži i dijeli!"
Gospodar je učinio što je rekao. Zatim je bambusove polovine spojio s izvorom i žlijebom u polju, tako da je bistra voda tekla kroz razdijeljeno tijelo, kako bi omogućila lijep rast i bogatu žetvu. Lijepo je bambusovo drvo postalo dakle pravom blagodati tek kad je bilo slomljeno i rasječeno.
ZAVRŠNA MOLITVA: Ono najviše i najteže što čovjek može reći je: "Gospodine, neka bude volja tvoja!"
Nema komentara:
Objavi komentar