Neki je slikar na staklu pozvao na suradnju svoju kćerkicu koja je trčkarala radionicom. Tko mu je ona jednu za drugom dodavala šarene staklene pločice, a on ih je sastavljao. Radi razonode je djetetu pričao:
"Naš je život poput velikog staklenog prozora. Svaki je dan jedna staklena pločica koju mi tada obojimo - ovisno o tome da li se više smijemo ili plačemo, da li se više uzdamo ili očajavamo. Bog može upotrebljavati sve boje i načiniti veliki prozor života. Pritom trebamo pustiti da kroz naš prozor sja Božje sunce, kako bi taj sjaj postao radošću za svijet."
ZAVRŠNA MOLITVA: Hvala, Gospodine, što tvoje sunce sja kroz tmine svagdašnjice i zvjezdane trenutke prozora mog života i daruje mi snagu svjetlosti i ljepotu.
Nema komentara:
Objavi komentar