Zašto katkad neki kulturni događaj "nije bio ništa", zašto poneki razgovor ili molitva ne uspije?
Zato što, kako je rekao neki iskusan čovjek meditacije, često sjedimo, ali u mislima već stojimo; često stojimo, ali u duhu već hodamo; često hodamo, ali smo u svojoj mašti već stigli; možda želimo moliti, ali smo u sebi već pri dnevnim poslovima...
ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, daruj mi uvid u pažnju da mogu doista uživati u dotičnom trenutku.
Nema komentara:
Objavi komentar