Neki je svećenik pri posjetu bolesniku uvijek iznova primjećivao praznu stolicu s druge strane kreveta i naposljetku pitao o tome. Bolesnik je odgovorio: "Budući da mi je bilo teško moliti, savjetovao mi je prijatelj da onamo stavim stolicu i zamislim da na njoj sjedi Isus i da se upustim u razgovor s njim. Otada mi uspijeva moliti!"
Poslije nekoliko sam dana primio od njegove kćeri obavijest da je njezin otac umro. I još je dodala: "Ostavila sam ga nekoliko sati samoga, jer je bio relativno dobro. Ali primijetila sam još nešto neobično: njegova glava nije ležala na jastuku, već na stolici pored kreveta." (po Anthonyju de Mellu)
ZAVRŠNA MOLITVA: Gospodine, kad mi bude najtjeskobnije pri srcu, istrgni me iz mojih strahova snagom svoga pretrpljenog straha i svojih muka.
Nema komentara:
Objavi komentar